Kada bliske obiteljske veze odlučuju o zapošljavanju, postavlja se ključno pitanje: Može li Muzej Unsko-sanskog kantona zaista tvrditi da je poštenje u zapošljavanju na prvom mjestu? Mislimo da NE, dok je direktor iz SDP BiH.
Zapošljavanje sina jednog od zaposlenih u JU Muzej Unsko-sanskog kantona otvara ozbiljna pitanja o moralnosti, etici i poštenju u zapošljavanju. Iako je formalno zakonito, ovaj postupak stvara sukob interesa i dovodi u pitanje transparentnost i nepristranost procesa zapošljavanja. Zapošljavanje na temelju bliskih obiteljskih veza, a ne kompetencija i zasluga, podriva integritet institucije i izaziva sumnje u pravičnost odluka. Ovakva praksa ozbiljno ugrožava povjerenje javnosti i zaposlenika u pravičnost zapošljavanja unutar Muzeja.
U svom odgovoru na upit redakcija PLENUM.BA (VIDI FOTOGALERIJU), direktor JU Muzej Unsko-sanskog kantona poziva se na Uredbu Vlade Unsko-sanskog kantona, koja omogućava zapošljavanje bez javnog oglašavanja u okviru specifičnih programa zapošljavanja. Prema njegovim riječima, zapošljavanje pripravnika bilo je provedeno kroz Mjeru zapošljavanja pripravnika 2025. Međutim, ono što je alarmantno i neprofesionalno u njegovom odgovoru je potpuno izostavljanje citiranja Zakona o radu FBiH, koji je pravno stariji od navedene Uredbe. Zakon o radu jasno definira prava i obveze u zapošljavanju, a njegova primjena nadmašuje primjenu bilo kakvih uredbi koje mogu biti u suprotnosti s njim.
Ovo necitiranje Zakona može ozbiljno ukazivati na propust u komunikaciji, ali i na neozbiljnost same institucije u primjeni zakonskih normi. Zakon o radu pruža osnovne smjernice o poštenju, jednakim šansama i transparentnosti zapošljavanja, što je temelj za povjerenje javnosti u proces zapošljavanja. Nejasno citiranje uredbe, dok se ignorira zakon koji ima prednost, može izazvati sumnje u pravičnost i profesionalnost institucije te ozbiljno narušiti povjerenje u njezinu sposobnost da se pridržava zakonskih normi.
Ako se institucija poziva na Uredbu, od nje se očekuje da jasno navede sve relevantne informacije, uključujući broj uredbe i datum donošenja. Bez ovih preciznih podataka, povjerenje u profesionalnost institucije može biti ozbiljno ugroženo, jer javnost mora biti sigurna da se proces zapošljavanja temelji na zakonitim i transparentnim postupcima.
Iako je zapošljavanje članova obitelji legalno prema zakonima koji se primjenjuju, takva praksa izaziva ozbiljna etička pitanja. U ovom konkretnom slučaju, zapošljavanje sina jednog od zaposlenih u JU Muzej Unsko-sanskog kantona može stvoriti dojam da se radna mjesta dodjeljuju na temelju bliskih porodičnih veza, a ne zasluga. Ovakav postupak može biti shvaćen kao nepravedno favoriziranje, koje ugrožava osnovne principe ravnopravnosti i poštenja u zapošljavanju.
Pitanje koje se postavlja je: Da li su drugi kandidati, koji nisu imali obiteljske veze s osobama na rukovodećim pozicijama, imali jednaku priliku? Zapošljavanje sina zaposlenika u tako važnoj instituciji dovodi u pitanje poštivanje osnovnih principa ravnopravnih šansi. Nije bilo drugih kandidata koji su imali priliku konkurirati za ovo radno mjesto putem javnog oglasa, čime je u potpunosti uskraćena šansa da se izbor temelji na kompetencijama i zaslugama. Ovakav pristup dodatno potiče percepciju da je zapošljavanje u JU Muzej Unsko-sanskog kantona više pitanje obiteljskih veza nego stručnih kvalifikacija.
Zapošljavanje sina jednog od zaposlenih u JU Muzej Unsko-sanskog kantona kao volontera na 12 mjeseci postavlja ozbiljan rizik od sukoba interesa, koji može značajno narušiti objektivnost procesa zapošljavanja. U ovom konkretnom slučaju, zapošljavanje sina zaposlenika s utjecajnom pozicijom unutar JU Muzej USK stvara opravdane sumnje u pravednost i nepristranost odluka vezanih uz njegov radni status. Još zabrinjavajuće je to što će mu biti automatski osiguran prijem u stalni radni odnos nakon isteka volonterskog perioda, što znači da će na temelju bliskih obiteljskih veza dobiti siguran posao bez potrebe za daljnjim konkuriranjem ili evaluacijom drugih kandidata.
U situaciji kada nadređeni, koji je ujedno otac volontera, ima mogućnost direktnog utjecaja na radne odluke svog sina, opravdano se postavlja pitanje da li će ocjenjivanje, napredovanje ili dodjela zadataka biti zasnovani na kompetencijama i zaslugama, ili će prevladati obiteljske veze koje omogućuju lakši pristup zaposlenju.
Ovakva praksa može izazvati ozbiljna nezadovoljstva među ostalim zaposlenicima, koji bi mogli osjetiti da njihovi stručni doprinosi i kompetencije nisu bili dovoljno valorizirani jer nemaju iste bliske obiteljske privilegije. Neposredne obiteljske veze u ovoj situaciji mogu stvoriti atmosferu u kojoj su ti privatni odnosi važniji od stvarnih profesionalnih kvaliteta, čime se podriva temeljni princip poštenja u zapošljavanju. Takva praksa izaziva osjećaj nejednakih šansi među kolegama i ozbiljno ugrožava povjerenje u integritet zapošljavanja unutar same institucije, jer zaposlenici mogu osjetiti da konkurencija za radna mjesta nije bazirana na zaslugama, već na bliskim obiteljskim vezama.
Zanimljivo je da smo pronašli nekoliko primjera u Federaciji BiH gdje su javne institucije i javna poduzeća raspisivala javne oglase za prijem volontera na 12 mjeseci (VIDI FOTOGALERIJU), čime su omogućili ravnopravnu šansu svim kandidatima. Ova praksa ne samo da omogućava transparentnost, već i provođenje konkurentskog procesa, koji omogućava izbor na temelju znanja, prosjeka ocjena, dijete poginulog borca Armije RBiH itd., a ne bliskih obiteljskih veza. Iako su takvi oglasi zakonski obavezni za određene vrste zaposlenja, institucije poput JU Muzej Unsko-sanskog kantona ne koriste ovu mogućnost, što se može smatrati nepoštenim normama zapošljavanja.
JU Muzej Unsko-sanskog kantona slijedio je praksu koja izbjegava javno oglašavanje i omogućava zapošljavanje temeljen na unutrašnjim, neovisnim odlukama, čime su stvoreni uvjeti u kojima izbor kandidata ne mora biti zasnovan na kompetencijama i zaslugama, već na bliskim obiteljskim vezama. Iako bi raspisivanje javnog konkursa omogućilo ravnopravnu konkurenciju i pošteniji postupak, JU Muzej Unsko-sanskog kantona nije iskoristio tu mogućnost. S obzirom na to da je direktor ove institucije član SDP BiH, teško je govoriti o potpunoj predanosti poštenju i transparentnosti u zapošljavanju. Politička povezanost direktora može izazvati sumnje u nepristranost i pravičnost zapošljavanja, jer se može steći dojam da odluke o zapošljavanju nisu potpuno slobodne od političkih interesa, što dodatno narušava povjerenje u integritet same institucije.
Zapošljavanje sina zaposlenika u JU Muzej Unsko-sanskog kantona, iako formalno zakonito, stvara ozbiljne etičke dileme i sumnje u pravičnost zapošljavanja. S obzirom na nema konkurencije i nedostatak javnog oglasa, jasno je da izbor nije bio zasnovan na kompetencijama i zaslugama, već na bliskim biteljskim vezama. Takva praksa ozbiljno narušava temelje ravnopravnosti, transparentnosti i poštenja u zapošljavanju, što može imati dugoročne posljedice na povjerenje građana u samu instituciju.
