Nije rijetkost da Milorad Dodik u javnost poturi po neku lažnu vijest, kako bi skrenuo pažnju stanovništva sa ozbiljnijih aktuelnosti. Dosta nam je pravog laganja, treba nam i malo lažnog laganja. Sve bi to izgledalo iole vjerodostojno, da u svoje sitne, seljačke spletke ne miješa ozbiljne ličnosti međunarodne politike. Дурак!
Sam u oskudnoj uđerici ušuškanoj među prostranim poljima potkozarske ravnice predsjednik je čekao. Čekao je satima, a sati prerastoše u dane, koji se vrlo brzo pretvoriše u mjesece. Kako to obično biva kada jedan častan čovjek iščekuje dostojanstven kraj, sve ovozemaljske i onozemaljske sile sjatiše se da ga u tome zaustave. Da ga zaustave u čekanju.
Skriven od budnih očiju pravosudnih organa nadao se da će ga se bar neko, bilo ko sjetiti. Sina nema, a kao uspomena na njega ostali su uramljeni primjerci namještenih tenderskih ugovora na zidovima hodnika, sa kojih svaki dan nježno briše prašinu. I ćerka, njegova princezica se otuđila, obuzeta čarima digitalnog šovinizma i novokomponovane slobode govora na platformi X. Valjda upravo ovako izgledaju tužne sudbine svih boraca za onu stvar, odnosno narodnu stvar. Prognan od države koji ni ne prizanje, zbog zakona čovjeka kojeg ne priznaje. Čemerno liže suze sa obraza oplakujući sopstvenu biografiju. Sada mu je valjda jasno kako je demobilisanim borcima dok željno iščekuju svoje crkavice.
I tako, u iščekivanju dugo najavljivanog kraja, sinula mu je toliko briljantna ideja da je u nevjerici sam sebe ošamario, podsjećajući se kako je nekada šamarao skupštinske mikrofone. Tada ga je žustro bodrio njegov debeli, njegova maza sa prasećom njuškom, udarajući čekićem u znak radosti, a svi prisutni u sali su pljeskali oslijepljeni savršenošću svog predsjednika.
Ustao je iz fotelje i otišao da potraži papir i olovku. Usput se prisjećao kako se isti koriste.
Happy birthday to you!
Bio je odlučan u namjeri da kada već niko ne piše njemu, on piše nekome. Tako se bezpismeni predsjednik sjetio svog starog druga sa istoka. Njegov dragi Sergej proslavlja svoj čak 75 rođendan! Napisaće mu čestitku u simpatičnom pismu ukrašenom rođendanskom kapicom i dječijim šampanjcem. Biće to pravo iznenađenje, da jednom ministru piše tamo neki predsjednik. U sjećanje na prošla vremena drugovanja, poslaće mu i jednu šteku Ronhilll-a i to u ukrasnom celofanu, naravno samo ako mu uspije da sa poklonima pređe granicu, u čemu do sada nije imao problema. Čak i ako bude nekih začkoljica, uvijek postoji diplomatski prtljag nekog od revnosnih misionara. Prijatelji sa istoka vole predsjednikove poklone, pogotovo Sergej, bez obzira da li se radi o polovnim ikonama sa ukrajinskog tržišta ili milionskim koncesijama. Poklonu se ne gleda u oči.
Pisao je vješto sklapavši rečenice, iako je često trljao papir gumicom otklanjajući tragove pravopisnih grešaka i iznova, po nekoliko puta pretumbavao kompletan tekst. Kada završi sa pisanjem latiće se fluorescentnih markera i naškrabati po koje srce, a ako pronađe neki od preostalih karmina svoje mezimice, senzualno će izljubiti stranicu papira iskidanu iz starog rokovnika.
Ipak, u burureti koju samoća donosi sa sobom, raštrkane misli se histerično roje i sve ono što je izvan domašaja mašte, postaje suvišno i nebitno. Tako je i predsjednik zaokupljen komplimentima i metodologijom čestitanja, zaboravio na vrijeme. Preciznije, zaboravio je na datume.
21.3.2025. godine Sergej se probudio osluškujući zujanje ukrasnih prskalica i kakofonično zavijanje rođenadanskih stihova.
С днем рождения, дорогой Сергей!
Trljajući krmelje slijepljene sa kožom u uglovima kapaka, letimično je zagledao hrpu poklona na komodi pored kreveta. Na kamari švercovanih satova nepoznatog porijekla i ukradenog krimskog pjenušavca, za oko mu je zapalo šareno pisamce skormnih dimenzija, oslonjeno o duguljastu kutiju prekrivenu ukrasnim papirom.
Znao je Sergej odmah o čemu se tu radi. To njemo njegov, tamo neki predsjednik šalje rođendanski poklon. Duša draga, sjetio se.
Pliva patka preko Drine:
Prošlo je otprilike mjesec dana od Sergejevog rođendana, od tog famoznog 21.3. Predsjednik iznova shrvan samoćom, odlučio je da se pohvali odgovorom na pismo. I njega se neko sjetio! Predsjedniku ovaj put ima ko da piše. Kamera je dva puta škljocnula i dok kažeš: FALSIFIKAT! objava je na X-u.
Ipak, pismu nešto fali. Anahoretska anomalija percepcije vremena. Ponovo se datum, reklo bi se sam od sebe, izgubio.
Tako se predsjednik pohvalio pismom podrške svog dragog Sergeja 17.4.2025. dok pravi odgovor na rođendansku čestitku datira još iz marta. Pokušao je tako predsjednik da iskoristi prekaljenog ruskog diplomatu, ne bi li ubrao još koji poen kod rusofila domaće proizvodnje, označavajući pismo zahvalnosti povodom rođendanske čestitke, kao traktat o ruskoj podršci u njegovim političkim nastojanjima.
Tužno je svjedočiti tome koliko nisko čovjek može pasti i koliko žustro se dati u lizanje poda, kada kraj počne da se nazire na horizontu, riznica narodnih džepova presuši, a kupljeni/potkupljeni/sakupljeni prijatelji zamaknu iza ugla.
