Javna objava ministra finansija Unsko-sanskog kantona o "pretjeranoj transparentnosti" izazvala je brojne reakcije, ali najvažnija je ona koja se odnosi na stvarnu posvećenost otvorenosti. Objavu ministra možemo smatrati pokušajem manipulacije javnom percepcijom, stvaranjem dojma da je on vođa koji se zalaže za odgovornost, dok istovremeno izbjegava ispuniti osnovne zahtjeve za transparentnost. Ovo je ozbiljan propust, jer se odnosi na javni novac — novac svih nas.

"Kažu da sam 'pretranasparentan' ministar."

Ministar započinje tvrdnjom koja odmah stvara distancu između njega i stvarnosti. Izraz "kažu" implicira da je kritika zasnovana na općim mišljenjima, a ne na činjenicama koje bi ministar mogao izložiti. On se skriva iza apstraktne, neodređene tvrdnje, izbjegavajući konkretne izvore ili situacije koje bi potkrijepile njegovu obranu. Pitanje koje se postavlja je: ko to točno "kaže" i što znači "pretjerana transparentnost"? Čini se kao da ministar nastoji umanjiti ozbiljnost kritike, svodeći je na općenite komentare. Iako izgleda kao obrana, u stvarnosti je to pokušaj stvaranja dojma žrtve napada, što omogućava ignoriranje sadržaja kritike.

"Ako to znači da su javne finansije otvorene prema građanima, da su budžetski podaci dostupni, da svaka odluka ima svoje obrazloženje i da nema skrivenih stavki – onda tu riječ prihvatam kao kompliment."

Ovdje ministar koristi fraze o "otvorenim financijama" i "budžetskim podacima", no ni u jednom trenutku ne nudi konkretne informacije o tome na koji način se ta transparentnost provodi. Na primjer, odbijanje zahtjeva za dostavu podataka o primanjima zastupnika u Skupštini USK za mandatni period 2022.-2026. stavlja pod sumnju sve što ministar tvrdi u ovoj rečenici. Transparentnost nije samo riječ — ona se mora pokazati konkretnim djelima. Ministar izbjegava odgovornost za skrivene stavke, a njegovo pozivanje na transparentnost u tom kontekstu postaje puki retorički trik.

"Vjerujem da funkcija ministra finansija nije da bude zatvoren iza vrata kabineta, nego da bude servis građana."

Ovdje ministar pokušava nacrtati sliku sebe kao ministra koji se ne zatvara u svoj kabinet, već kao nekoga tko je stalno u kontaktu sa građanima. Međutim, ovakav stav je čista politička predstava koja ne odgovara stvarnim praksama koje ministar provodi. Skrivanje podataka o primanjima, koji su od ključne važnosti za građane, jasno ukazuje na to da je ministar zapravo vrlo "zatvoren" kada je riječ o odgovornostima prema javnosti. Transparentnost ne dolazi kroz izjave, već kroz konkretne postupke, a ministar očigledno nije spreman otkriti javne podatke koji bi mogli razotkriti nepravilnosti ili izazvati negativne reakcije građana. Stoga, pozivanje na "biti servis građanima" zvuči kao prazna politička fraza bez stvarne osnovice.

"Budžet Unsko-sanskog kantona nije ničiji privatni novčanik. To je novac svih nas – radnika, poduzetnika, poljoprivrednika, mladih ljudi, svih onih koji ovdje planiraju svoju budućnost."

Ministar poziva na odgovorno upravljanje budžetom, što je, naravno, tačno. Ali, ovaj poziv ne vrijedi ništa bez konkretnih koraka. Izbjegavanje transparentnosti u pogledu primanja zastupnika postavlja pitanje njegovih stvarnih namjera. Transparentnost uključuje i pravo građana da imaju uvid u podatke o tome kako se njihov novac troši. Zašto ministar vjeruje da budžet nije privatni novčanik, ali ipak skriva podatke o primanjima zastupnika u Skupštini USK? To je direktno suprotno njegovim tvrdnjama o "javnosti" i "odgovornosti."

"I zato je naša obaveza da svaku marku planiramo odgovorno, trošimo domaćinski i javno obrazložimo."

Ministar ponovo koristi frazu o "odgovornom trošenju". Međutim, odbijanje dostave podataka o primanjima ukazuje na nesposobnost ili nespremnost da se pokaže stvarna odgovornost. Ako ministar zaista vjeruje u odgovorno planiranje, zašto onda skriva podatke koji omogućuju javnu kontrolu nad trošenjem novca?

"Transparentnost ne znači slabost. Transparentnost znači odgovornost. A odgovornost gradi povjerenje."

Ministar završava objavu s riječima koje bi trebalo biti zlatne, no one gube svaki značaj kada se suoče sa stvarnošću. Transparentnost nije samo izjava o tome kako nešto raditi; ona je duboko ukorijenjena u akcijama koje slijede. Ako ministar stvarno vjeruje da transparentnost gradi povjerenje, onda bi morao omogućiti pristup informacijama koje su od interesa za javnost. Ovdje je očito da transparentnost koju ministar nudi nije u skladu sa stvarnom odgovornošću prema građanima. Ponovo, riječima se pokušava stvoriti privid odgovornosti, dok su stvarni postupci i dalje zatvoreni za javnost.

Odbijanje zahtjeva za dostavu podataka o primanjima zastupnika: Kršenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama i Ustava BiH

Jedan od najgrubljih kontradikcija u objavi ministra je njegovo odbijanje zahtjeva za dostavu podataka o primanjima zastupnika u Skupštini Unsko-sanskog kantona za mandatni period 2022.-2026. Ovaj čin ne samo da ruši vjerodostojnost ministra u pogledu transparentnosti, već predstavlja i ozbiljan pravni propust. Naime, ministar svjesno krši Zakon o slobodnom pristupu informacijama u Bosni i Hercegovini, koji jasno propisuje da svim građanima mora biti omogućen pristup informacijama koje se odnose na rad javnih institucija, uključujući i informacije o javnim službenicima, među kojima su i zastupnici u zakonodavnim tijelima.

Zakon o slobodnom pristupu informacijama daje građanima pravo na pristup informacijama koje su od interesa za javnost. Podaci o primanjima javnih funkcionera, uključujući zastupnike, trebaju biti javno dostupni, jer igraju ključnu ulogu u jačanju odgovornosti i povjerenja u političke institucije. Ministar, međutim, uporno odbija dostaviti ove podatke, čime direktno krši zakonske norme koje nalažu transparentnost u upravljanju javnim sredstvima.

Pitanje koje se postavlja je: Zašto ministar smatra da bi zastupnici, čije plate dolaze iz budžeta svih građana, trebali biti izuzeti od ove obaveze? Ako ministar zaista vjeruje u svoju "pretjeranu transparentnost", zašto onda ne omogućava građanima uvid u podatke koji su od ključne važnosti za društvenu odgovornost?

U konačnici, ministar finansija Unsko-sanskog kantona, koji se poziva na "pretjeranu transparentnost", u stvarnosti koristi skrivanje podataka i nedostatak odgovornosti kao alat za održavanje političkog imidža. Njegova objava je samo pokušaj manipulacije percepcijom javnosti kroz fraze koje nemaju stvarnu osnovicu u njegovim postupcima. Ako ministar zaista vjeruje u transparentnost, trebao bi početi s obavezom dostave podataka koji su već traženi i koji bi trebali biti javno dostupni svakom građaninu. Bez tih informacija, njegov poziv na transparentnost ostaje još jedan politički trik.