Svaki potez u šahu ima posljedice. Čak i oni koji izgledaju bezopasno. Predsjednik Šahovskog saveza USK povukao je potez koji je mislio da je siguran – i ostavio svog kralja nezaštićenog. Ono što je uslijedilo nije mat. Ali je nešto što se, u šahovskom rječniku, zove – zugzwang. Svaki sljedeći potez samo pogoršava situaciju.
U moru reakcija koje su uslijedile nakon objave istraživačkih tekstova web platforme plenum.ba o trošenju 11.006.729,00 konvertibilnih maraka kroz Sportski savez Unsko-sanskog kantona, posebno se izdvojio komentar Ede Durakovića, predsjednika Šahovskog saveza USK. Duraković je, umjesto da postavi pitanja o javnom novcu koji prolazi kroz instituciju čiji je i sam korisnik, odlučio stati u odbranu sistema – i time nehotice otvorio sasvim novu, jednako zabrinjavajuću priču.
Priču o 5.500 KM javnog novca dodijeljenih Šahovskom savezu USK – i o udruženju koje, prema dostupnim podacima, nije podnijelo ni jedan jedini godišnji finansijski izvještaj Finansijsko-informatičkoj agenciji Federacije BiH.
Komentar koji je rekao previše
Durakovićev komentar na tekst Predsjednik Sportskog saveza USK je potvrdio ono što tekst implicitno tvrdi – da nema odgovora na pitanja o novcu glasi doslovno:
"Mi šahisti članovi ŠSUSK-a, vrlo dobro znamo da SS USK-a na čelu sa Emirom i vrednim sekretarom Felićem da rade isključivo u interesu sporta i sportskih udruženja, na način planova i odluka UO SS i u tjesnoj suradnji sa članicama SS Gradova i strukovnih saveza, pored toga dostavljaju se godišnji izvještaji kao i usvajanje planova i izvještaja putem skupštine SS USK-a, e sad sumnjati i kritikovati pravilan rad, moje mišljenje je da nije korektno, a Emir se dokazao u više pravaca da je ispravan i uspješan!"
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA
Na prvi pogled, ovo izgleda kao lojalnost prema instituciji i njenom predsjedniku. No kada se ovaj komentar stavi u kontekst koji Duraković prešućuje – slika postaje znatno manje romantična i znatno više zabrinjavajuća.
Jer Edo Duraković nije samo slučajni posmatrač koji brani Sportski savez USK iz principa. On je predsjednik Šahovskog saveza USK – jedne od članica Sportskog saveza USK i jedne od institucija koja iz budžeta tog istog Saveza prima javna sredstva.
Jednostavno rečeno: Duraković brani ruku koja ga hrani.
5.500 KM – mali iznos, veliko pitanje
Šahovski savez USK iz budžeta Sportskog saveza USK 2023.godine primio je 5.500 konvertibilnih maraka javnih sredstava. Na prvi pogled, u usporedbi s ukupnim iznosom od 11.006.729,00 KM koji je Sportski savez USK potrošio u periodu 2020–2025. godine, ova cifra može izgledati skromno.
No istraživačko novinarstvo o javnom novcu ne funkcioniše po principu relativnosti iznosa. Svaka marka javnog novca – bez obzira je li riječ o pet hiljada ili pet milijuna – mora biti opravdana, dokumentirana i transparentna. Upravo to je suština odgovornog upravljanja javnim resursima u svakoj demokratski uređenoj zajednici.
I upravo tu počinje problem.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA
Zakonska obaveza koju Šahovski savez USK ignorira
Prema Zakonu o udruženjima i fondacijama Federacije Bosne i Hercegovine, kao i prema relevantnim propisima koji regulišu finansijsko poslovanje neprofitnih organizacija, svako udruženje koje je registrovano i koje obavlja finansijske transakcije dužno je godišnje podnositi finansijske izvještaje Finansijsko-informatičkoj agenciji Federacije BiH – FIA-i.
Ova obaveza nije opcija. Nije preporuka. Nije administrativna formalnost koju je moguće zanemariti bez posljedica. Ona je zakonska obaveza kojoj podliježu sva registrovana udruženja u Federaciji BiH – bez izuzetka.
Šahovski savez Unsko-sanskog kantona od osnivanja, prema dostupnim podacima, nije podnio ni jedan jedini godišnji finansijski izvještaj FIA-i.
Ovo nije greška u sistemu. Ovo nije tehnički propust koji se može objasniti administrativnim nedostacima malog udruženja. Ovo je sistematsko ignorisanje zakonske obaveze – obaveze koja postoji upravo zato da bi javnost, institucije i nadležni organi mogli imati uvid u to kako udruženja koja primaju javna sredstva raspolažu tim sredstvima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA
Paradoks Durakovićevog komentara
Sada se vratimo na Durakovićev komentar i razmotrimo ga u ovom novom svjetlu.
Predsjednik Šahovskog saveza USK tvrdi da Sportski savez USK radi "isključivo u interesu sporta", da se "dostavljaju godišnji izvještaji" i da je sve u redu. Duraković čak naglašava da se izvještaji dostavljaju Skupštini Sportskog saveza – kao dokaz transparentnosti i urednog poslovanja.
No ovdje se nameće niz pitanja koja Duraković nije ni postavio, a kamoli odgovorio na njih:
Prvo – ako Šahovski savez USK prima javna sredstva kroz Sportski savez USK, zašto Šahovski savez USK ne podnosi finansijske izvještaje FIA-i, kako zakon nalaže?
Drugo – kako predsjednik udruženja koje samo krši zakonske obaveze finansijskog izvještavanja može kredibilno braniti transparentnost institucije kroz koju prima javna sredstva?
Treće – da li je Duraković uopće svjestan da pohvalom Sportskog saveza USK i njegovog predsjednika Emira Dautovića, uz istovremeno ignorisanje zakonskih obaveza vlastitog udruženja, zapravo crtа savršenu sliku sistema u kojem svi koji primaju javni novac štite jedni druge – a nitko ne štiti građane koji taj novac plaćaju?
Odgovori na ova pitanja nisu samo zanimljivi. Oni su nužni za razumijevanje kako funkcioniše ekosistem raspodjele javnog novca u Unsko-sanskom kantonu.
Sistem uzajamne zaštite – i ko plaća cijenu
Ono što Durakovićev komentar, u svojoj nevinosti ili naivnosti, zapravo razotkriva jest mehanizam koji funkcioniše savršeno precizno: korisnici javnih sredstava štite one koji im ta sredstva dodjeljuju.
Sportski savez USK dodjeljuje sredstva Šahovskom savezu USK. Predsjednik Šahovskog saveza USK javno brani predsjednika Sportskog saveza USK. Krug je zatvoren. Nitko unutar tog kruga nema interes postavljati pitanja. Nitko unutar tog kruga nema interes tražiti transparentnost. Nitko unutar tog kruga nema interes insistirati na zakonskim obavezama – ni svojim vlastitim, ni tuđim.
A izvan tog kruga stoje građani Unsko-sanskog kantona – oni koji plaćaju poreze, doprinose i parafiskalne namete, čijim novcem se finansira i Sportski savez USK i sve njegove članice, uključujući Šahovski savez USK. Oni koji nemaju pristup Službenim glasnicima bez plaćanja 200 KM godišnje. Oni koji ne sjede ni u jednom upravnom odboru, ni u jednoj skupštini, ni za jednim stolom gdje se odlučuje o raspodjeli javnog novca.
Ti građani nemaju nikoga ko bi ih štitio unutar ovog sistema. Osim – novinara koji postavljaju neugodna pitanja. I upravo zato se na te novinare reagira screenshotovima, vulgarnim poređenjima i komentarima o tome "da nije korektno sumnjati i kritikovati."
"Emir se dokazao u više pravaca" – ali u kojima?
Posebno je indikativna Durakovićeva završna rečenica: "Emir se dokazao u više pravaca da je ispravan i uspješan."
Ovo je tvrdnja koju ćemo ozbiljno uzeti – i zato je moramo provjeriti.
U kojim se pravcima Emir Dautović dokazao kao ispravan i uspješan? Da li je objavio ikada, na bilo kojoj platformi dostupnoj javnosti, potpune i detaljne finansijske izvještaje o utrošku 11.006.729,00 KM javnog novca? Da li je ikada javno odgovorio na pitanje šta je Sportski savez USK konkretno uradio za 1.050.000,00 KM u pandemijskoj 2020. godini? Da li je ikada zatražio izuzeće od glasanja u Skupštini USK o pitanjima koja se direktno tiču Saveza kojim rukovodi?
Ako je Dautović "ispravan i uspješan" – neka to dokaže ondje gdje se uspjeh i ispravnost jedino mogu dokazati u upravljanju javnim novcem: otvorenim knjigama, javnim izvještajima i transparentnom dokumentacijom o svakom utrošenom fenigu.
Do tada, Durakovićeva pohvala ostaje ono što jeste – mišljenje korisnika javnih sredstava o čovjeku koji mu ta sredstva dodjeljuje. Ništa više, ništa manje.
Poziv FIA-i i nadležnim institucijama
Činjenica da Šahovski savez USK nije podnio godišnje finansijske izvještaje FIA-i nije samo pravna nepravilnost – ona je signal nadležnim institucijama da moraju reagirati.
Finansijsko-informatička agencija Federacije BiH, kao institucija nadležna za prikupljanje i obradu finansijskih izvještaja pravnih lica u FBiH, dužna je utvrditi da li Šahovski savez USK ispunjava svoje zakonske obaveze – i ako ne ispunjava, poduzeti mjere predviđene zakonom.
Budžetska inspekcija Vlade USK dužna je provjeriti da li su sredstva koja je Šahovski savez USK primio kroz Sportski savez USK namjenski i zakonito utrošena – bez obzira na to što se radi o iznosu od 5.500 KM.
Jer principi odgovornog upravljanja javnim novcem ne poznaju iznimke zasnovane na visini iznosa. Pet hiljada maraka javnog novca jednako je javni novac kao i pet milijuna – i zahtijeva jednaku razinu transparentnosti, odgovornosti i zakonske usklađenosti.
Komentar koji je otvorio novu istragu
Edo Duraković objavio je komentar s namjerom da brani Sportski savez USK i njegovog predsjednika. Umjesto toga, nehotice je skrenuo pažnju na vlastito udruženje i njegove propuste u ispunjavanju zakonskih obaveza.
Ovaj istaživački novinar ne bira mete prema veličini iznosa ili prema popularnosti institucija. Bira ih prema jednom jedinom kriteriju: javni novac, javna odgovornost.
Šahovski savez USK godinama prima javna sredstva. Šahovski savez USK ima zakonsku obavezu finansijskog izvještavanja. Šahovski savez USK tu obavezu, prema dostupnim podacima, ne ispunjava.
To su činjenice. One ne traže komentar Ede Durakovića o tome je li Emir Dautović ispravan i uspješan. One traže odgovor pred zakonom.
A ovaj istraživački novinar nastavit će ih tražiti – bez obzira na pohvale, bez obzira na pritiske i bez obzira na to koliko će još komentara o "korektnosti kritiziranja" uslijediti.
No Šahovski savez USK nije jedina stanica na ovom putu. Istraživanje koje je počelo analizom Službenih glasnika USK i trošenjem 11.006.729,00 KM kroz Sportski savez USK tek je otvorilo vrata. Iza tih vrata nalaze se i sve ostale članice Sportskog saveza USK – sva udruženja, svi savezi, svi klubovi koji iz javnog budžeta primaju sredstva, a čije finansijsko poslovanje nikada nije bilo predmetom ozbiljne javne ili institucionalne provjere.
Svako od tih udruženja ima ime. Svako ima predsjednika. Svako ima račun na koji stižu javna sredstva. I svako ima zakonsku obavezu da o tim sredstvima odgovara – građanima, institucijama i zakonu.
Ovaj istraživački novinar nastavit će, udruženje po udruženje, stavku po stavku, godinu po godinu, analizirati kako se troši javni novac u Unsko-sanskom kantonu. Nastavit će provjeravati ko podnosi finansijske izvještaje, a ko ne. Ko ispunjava zakonske obaveze, a ko ih ignoriše. Ko prima javna sredstva i za što ih konkretno troši. I sve što pronađe – objavit će javno, bez iznimke i bez selektivnosti.
Jer Unsko-sanski kanton nije privatni posjed ni jedne stranke, ni jednog funkcionera, ni jedne mreže međusobno povezanih udruženja koja javnim novcem rukuju kao da je njihov vlastiti.
Javni novac je vlasništvo građana. Svaki fening tog novca mora biti opravdan. I ovaj novinar ne namjerava stati dok taj standard ne postane stvarnost – a ne samo mrtvo slovo na papiru.
