Historijski kontekst: od Nakbe do danas

Godine 1948., tokom događaja koje Palestinci nazivaju Nakbom (“katastrofa”), više od 700.000 ljudi protjerano je ili pobjeglo iz svojih domova, dok je preko 400 palestinskih sela uništeno ili nasilno prognano.
Ti su događaji dokumentovani u izvještajima Ujedinjenih nacija i historičara poput Walida Khalidija. Osnovu palestinskog zahtjeva za “pravom na povratak” čini Rezolucija 194 Generalne skupštine UN-a iz decembra 1948. godine, koja jasno navodi da izbjeglicama treba omogućiti povratak na njihova ognjišta “što je prije moguće”.
Danas, prema podacima Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), više od 5,9 miliona Palestinaca ima status izbjeglice.
Većina stanovnika Pojasa Gaze su upravo potomci onih koji su 1948. izgubili domove, odnosno čiji su domovi oteti.

Priznanja i njihova ograničenja

Prema podacima Ujedinjenih nacija, više od 140 država članica priznalo je Palestinu kao državu.
Među njima su i evropske zemlje poput Španije, Irske i Norveške. Međutim, za palestinske kritičare, ta priznanja imaju nažalost simboličku vrijednost.

Na terenu se realnost nije promijenila: izraelska naselja se šire, vojska ostaje prisutna, a resursi poput vode i zemlje ostaju pod kontrolom izraelske države. Paralelno, zapadne sile i dalje održavaju ekonomske i vojne odnose s Izraelom. Prema podacima Stockholmskog instituta za istraživanje mira (SIPRI), Izrael je 2023. bio među 20 najvećih svjetskih izvoznika oružja, dok je istovremeno uvozio ključnu tehnologiju i oružje iz SAD-a, Njemačke i Italije.
Primjer Španije ilustrira kontradikcije. Vlada u Madridu je 2024. nakratko uvela embargo na izvoz oružja Izraelu, ali je mjera povučena nakon samo mjesec dana što dovoljno govori o jakom cionističkom uticaju.
Za mnoge Palestince to potvrđuje tezu da priznanja služe zapadnim vladama za očuvanje vlastitog imidža i ''mira u kući'', dok se praksa nastavlja “kao i obično”.

Dvodržavno rješenje: put ka miru ili institucionalizacija kolonijalizma?

Zapadni lideri uporno promiču dvodržavno rješenje kao okvir za budućnost. Međutim, mnogi palestinski intelektualci i aktivisti ga doživljavaju kao “kolonijalnu zamku”.
Prema toj kritici, dvodržavno rješenje svodi Palestinu na nepovezane enklave – “Bantustane” koje čine manje od 12% historijske Palestine.
Status Jeruzalema i pravo na povratak izbjeglica redovno ostaju izvan pregovaračkih okvira.
Ovakav stav dijele i organizacije za ljudska prava poput B’Tselem-a, koje upozoravaju da izraelska kontrola nad teritorijama, resursima i granicama ostavlja malo prostora za istinsku palestinsku državu.

Geopolitika priznanja i trgovina oružjem

Jedan od najoštrijih prigovora palestinskih kritičara odnosi se na činjenicu da države koje priznaju Palestinu istovremeno nastavljaju vojnu suradnju s Izraelom. Velika Britanija, primjerice, redovno odobrava izvoz komponenti za izraelsku vojsku,10
dok su Sjedinjene Države glavni partner Tel Aviva, s više od 3,8 milijardi dolara godišnje vojne pomoći.
Iz perspektive palestinskih izbjeglica, priznanje Palestine u takvim okolnostima ne predstavlja čin solidarnosti, nego “politički manevar” kojim se održava kolonijalni projekt, uz očuvanje interesa zapadnih država u regiji.

Zapadna politika i dvostruki standardi

Kritičari ukazuju i na širi problem: dvostruke standarde zapadnih vlada kada je riječ o međunarodnom pravu. Dok su protiv Rusije zbog rata u Ukrajini brzo uvedene oštre sankcije, prema Izraelu takve mjere nisu primijenjene ni nakon višemjesečnih izvještaja UN-a i međunarodnih organizacija o ratnim zločinima u Gazi.
Prema podacima UN-ovih agencija, od oktobra 2023. do septembra 2025. u izraelskim vojnim operacijama u Gazi poginulo je više od 40.000 ljudi, većinom civila, dok je više od milion ljudi interno raseljeno. Uprkos tome, nijedna velika zapadna država nije uvela sankcije protiv Izraela.

Unutarpalestinska politika i vanjski utjecaji

Zapadne vlade često uvjetuju pregovore isključenjem Hamasa, kojeg klasificiraju kao terorističku organizaciju. No, palestinski aktivisti naglašavaju da odluka o političkim akterima mora biti unutrašnje palestinsko pitanje. Podsjećaju da je Hamas pobijedio na izborima 2006. godine, koje su međunarodni posmatrači ocijenili kao fer i slobodne izbore.
Iako mnogi Palestinci kritiziraju Hamasovu politiku i metode, insistiraju na priznavanju njihovog političkog legitimiteta. Svaka zapadna intervencija u tom smislu doživljava se kao nastavak imperijalističkog paternalizma.

Zaključak: simbolika bez promjene na terenu

Priznanja Palestine nesumnjivo imaju simboličku i moralnu vrijednost. Ona signaliziraju da se međunarodna zajednica sve teže može praviti da ne vidi palestinsko pitanje. Ipak, bez konkretnih mjera i sankcija, prekida vojne trgovine i pritiska na Izrael da prekine okupaciju, priznavanje ostaje gesta sa mnogo šupljina.
Za mnoge palestinske izbjeglice, priznanje ne vraća domove njihovih predaka niti garantira suverenitet. Naprotiv, ono se sve više doživljava kao način da zapadne sile “operu ruke” od odgovornosti, dok se kolonijalna realnost na terenu nastavlja. U tom smislu, osjećaj nemoći i frustracije palestinskog naroda podsjeća na stihove pjesme Institutionalized od Suicidal Tendencies: nametnute norme i lažna obećanja stvaraju okruženje u kojem se vlastite potrebe i prava sistemski ignoriraju, dok autoriteti igraju po vlastitim pravilima, bez odgovornosti. Kao što u pjesmi lik ne može prenijeti svoje iskustvo drugima, tako ni simbolična priznanja ne prenose stvarnu pravdu palestinskom narodu.

Citirano:

United Nations, The Question of Palestine and the United Nations (UN, 2008).

UN General Assembly Resolution 194 (III), 11 December 1948.

UNRWA, Palestine Refugees (2024), dostupno na: https://www.unrwa.org/palestine-refugees

United Nations, Status of Palestine in the United Nations (2023).

United Nations OCHA, Humanitarian Impact of Settlements (2024).

SIPRI, Arms Transfers Database (2023).

Amnesty International, Spain’s Arms Embargo on Israel Lifted after One Month (2024).

Applied Research Institute – Jerusalem (ARIJ), Palestinian Land Loss Since 1948 (2023).

B’Tselem, A Regime of Jewish Supremacy from the Jordan River to the Mediterranean Sea (2021).

UK Department for Business and Trade, Strategic Export Controls Annual Report (2023).

US Congressional Research Service, U.S. Foreign Aid to Israel (2023).

United Nations Human Rights Council, Report of the Independent Commission of Inquiry on the Occupied Palestinian Territory (2024).

UN OCHA, Hostilities in the Gaza Strip – Situation Report (Sept. 2025).

European Union Election Observation Mission, Palestinian Legislative Council Elections 2006 – Final Report.