Na portalu Raskrinkavanje.ba nedavno je objavljena analiza koja je moj tekst, objavljen na platformi Plenum.ba 26. januara 2026. godine, označila kao “lažnu vijest”. U toj objavi, portal se poziva na tehničke pretrage Registra imenovanih lica Unsko-sanskog kantona (USK) i na reakcije institucija koje sam spomenuo u tekstu, navodeći da tvrdnja o tome da Ured za borbu protiv korupcije USK “krije plate članova Vlade” ne odgovara činjenicama. Smatram da je neophodno javno razjasniti nekoliko ključnih tačaka, kako u novinarskom, tako i u pravnom kontekstu.

Prije svega, portal Raskrinkavanje.ba nije me kontaktirao kao autora teksta radi izjašnjenja ili dodatnih pojašnjenja prije nego što je donio konačnu ocjenu o “lažnosti” objavljenog sadržaja. Standardi profesionalnog novinarstva i dobre prakse zahtijevaju da se autoru omogući pravo na očitovanje, posebno kada se tekst kvalifikuje kao neistinit. Nepostojanje takvog koraka postavlja ozbiljna pitanja o objektivnosti i pravnoj sigurnosti ocjene.

Kao istraživački novinar, u svom izvještavanju sam se oslonio na zvanične izvore i dokumente, te sam u više navrata tražio informacije od relevantnih institucija. Konkretno, Ministarstvo finansija USK, na čijem je čelu ministar Danko Jakšić (SDP Bihać), tri mjeseca nije odgovorilo na moj zahtjev za dostavu ukupnih primanja zastupnika Skupštine USK u mandantno periodu 2022.-2026. Upravo zbog te nelogične i prolongirane šutnje, u tekstu sam ukazao na problem nedostatka transparentnosti i otežan pristup informacijama od javnog interesa.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRESLIKE

Takođe, visoko pozicionirani član Vlade USK mi je “savjetovao” da se “okanem transparentnosti”, što predstavlja direktnu institucionalnu prepreku obavljanju novinarskog rada u javnom interesu. Takve okolnosti su od suštinskog značaja i ne predstavljaju subjektivnu procjenu, već činjenicu koja ilustrira sistemski problem pristupa informacijama koje finansiraju građani USK. (LINK TEKSTA)

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRESLIKE "SAVJETA"

Što se tiče tehničkih pitanja oko Registra imenovanih lica, u originalnom tekstu sam objasnio da pretraga na starijoj verziji web stranice Ureda za borbu protiv korupcije USK nije davala rezultate kada su korištena dva parametra (funkcija imenovanja i naziv organa/institucije). Tek kada se u pretragu unese samo funkcija imenovanja, podaci postaju dostupni. Ova nijansa nije zanemarljiva jer pokazuje da pristup podacima nije intuitivan i može dovesti do pogrešnih interpretacija. Moj cilj nije bio dezinformisati javnost, nego ukazati na poteškoće u transparentnom sistemu koji bi trebao omogućiti slobodan pristup informacijama o trošenju javnog novca.

Važno je istaći da portal Raskrinkavanje.ba u svojoj analizi koristi ocjenu “lažna vijest” na osnovu činjenice da su podaci o platama premijera i ministara u Vladi USK dostupni u Registru nakon medijskog pritiska. Međutim, činjenica da su ti podaci naknadno objavljeni ne mijenja realnost tri mjeseca neodgovaranja Ministarstva finansija na moj zvanični upit o platama zastupnika Skupštine USK. U tom periodu, javnost nije imala pristup informacijama, što je upravo bio predmet mog izvještavanja. Dakle, tvrdnja da je prvobitna objava “lažna” ne uzima u obzir kontekst i institucionalne poteškoće s kojima se suočava istraživački novinar.

Takođe, portal Raskrinkavanje.ba u svojoj analizi upoređuje Registar imenovanih lica USK i Kantona Sarajevo. Ta uporedna analiza ne uzima u obzir tehničke razlike u funkcionalnosti oba registra, niti prepreke koje sam prevazišao kako bih došao do traženih podataka. U Kantonu Sarajevo, pretraga zahtijeva ručni unos i specifičnu terminologiju, dok Registar USK nudi intuitivnije opcije. Ova razlika ukazuje da interpretacija “neobjavljivanja podataka” mora biti pažljivo razmatrana u kontekstu tehničkih i administrativnih faktora, a ne isključivo kao namjerna obmana.

Sa pravnog aspekta, medijsko kvalifikovanje nečijeg autorskog teksta kao “lažne vijesti” bez prethodnog traženja očitovanja autora može biti problematično. Prema standardima zaštite prava na slobodu izražavanja i novinarskog izvještavanja, autor ima pravo da se izjasni i dokaže izvore svojih informacija, naročito kada su ti izvori zvanične institucije ili javni dokumenti. Nepostojanje ove mogućnosti potencijalno dovodi do povrede principa objektivnog izvještavanja i prava autora da štiti svoj profesionalni integritet.

U tom smislu, moj tekst je bio usmjeren na transparentnost, odgovornost i javni interes, a ne na dezinformisanje javnosti. Kao istraživački novinar sam prezentirao problem institucionalnog neodgovaranja, tehničkih ograničenja u pretraživanju Registra, i nesrazmjera u dostupnosti podataka o platama između različitih kantona. Nakon objave teksta, Ured za borbu protiv korupcije USK javno je dostavio tražene podatke, što potvrđuje da je izvještavanje imalo konkretan i mjerljiv efekt u pravcu javnog interesa.

Zaključno, ocjena portala Raskrinkavanje.ba da je moj tekst “lažna vijest” zanemaruje ključne činjenice:

1. Nisam bio kontaktiran za očitovanje prije kvalifikacije teksta.
2. Informacije su tražene od nadležnih institucija koje su ih prolongirano ili nepotpuno dostavile.
3. Tehnička ograničenja u pretrazi registra su jasno objašnjena u tekstu.
4. Objavljivanje podataka nakon medijskog pritiska ne poništava izvještavanje o periodu neodgovaranja institucija.
5. Cilj teksta je bio povećanje transparentnosti i odgovornosti javnih institucija, što je u potpunosti u skladu sa profesionalnim i pravnim standardima novinarstva.

U svjetlu ovoga, smatram da portal Raskrinkavanje.ba nije imao pravni ni profesionalni osnov da moj tekst proglašava lažnim, niti je prethodno poštovao obavezni princip traženja očitovanja autora. Očekujem da se u budućim analizama poštuju standardi novinarske profesionalnosti, uključujući obavezno uključivanje autora u proces provjere i mogućnost izjašnjenja prije donošenja konačne ocjene.