Dok građani Unsko-sanskog kantona svakodnevno osjećaju pritiske inflacije, poskupljenja i sve težeg životnog standarda, u kantonalnoj Skupštini i dalje se vodi sasvim drugačija priča. Na sjednici Vlade USK održanoj 25. marta 2026. godine, usvojene su Odluke za izmjene Kolektivnog ugovora za radnike u visokom, srednjem, predškolskom i osnovnom obrazovanju. Prijedlozi odluka koje je Vlada usvojila mogli bi se opisati kao „kupovina“ sindikata – prvenstveno Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, nauke i kulture USK-a i Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBIH, Kantonalnog odbora USK.

Ove dvije organizacije, koje su prethodno u javnosti bile najglasnije u kritikama prema enormnim povećanjima mjesečnih osnovnih plata zastupnika u Skupštini USK, sada su očigledno dobile nagradu za svoju „poslušnost“. Umjesto da istraju u zahtjevima koje su javno iznijeli 17. marta 2026. godine, sindikati su svojim članovima i građanima prešutno dali do znanja da će odustati od ključnih zahtjeva: ukidanja položajnog dodatka od 20%, ukidanja dodatnih bodova za obračun plaća profesionalnim zastupnicima i članovima izvršne vlasti, ograničavanja zastupničkog paušala na dvije osnovice, ukidanja svih ostalih dodataka po različitim osnovama, te sazivanja Sjednice Skupštine Unsko-sanskog kantona u roku od 15 dana i to samo jednom tačkom dnevnog reda, a to je Ukidanje nezakonitih, netransparentnih i nemoralnih povećanja primanja izabranim dužnosnicima i nosiocima izvršnih funkcija. (PRILOG)

Riječ je, jasno, o odlukama koje izravno pogoduje izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, dok realni radnici u obrazovanju dobijaju tek mrvicu iz budžeta. Iako su izmjene Kolektivnog ugovora predstavljene kao poboljšanje prava prosvjetnih radnika, u stvarnosti one predstavljaju kozmetičke korekcije koje će sindikatima omogućiti da „podignu glas“ i zatim brzo zaborave na svoje ranije zahtjeve. Ovakva taktika Vlade USK – davanje minimalnih poboljšanja kako bi se neutralizirala kritika – jasno pokazuje koliko sindikati mogu biti instrumentalizirani u političko-finansijskim igrama.

Naivno bi bilo očekivati da će ovakve izmjene riješiti sistemske probleme u obrazovanju ili zaustaviti nezadovoljstvo prosvjetnih radnika. Sindikati, barem oni koji su sada prihvatili ovaj kompromis, svjesno ili nesvjesno, postali su dio mehanizma koji legitimizuje enormna primanja izabranih dužnosnika, dok osnovni i srednji učitelji, predavači i odgojitelji ostaju u sjeni političkih odluka koje ih se tiču.

Javni poziv sindikata od 17. marta, koji je tražio hitno sazivanje sjednice Skupštine USK s ciljem ukidanja nezakonitih i netransparentnih povećanja primanja dužnosnika, sada je praktično obesmišljen. Građani su ostali uskraćeni za jasnu i odlučnu borbu za pravedniji sistem, a Vlada je osigurala da najveći kritičari „zašute“ bez stvarnog pritiska.

Ovaj scenarij otvara šira pitanja o budućnosti sindikalnog djelovanja u Unsko-sanskom kantonu. Dokle će sindikati biti zadovoljni s mrvicama iz kantonalnog budžeta? Do kada će pristajati na minimalne kompenzacije, dok zakonodavci i izvršna vlast uživaju u primanjima koja nadilaze razumne standarde, često i nezakonito? Ovakva praksa je pogubna za kredibilitet sindikata, koji bi trebali predstavljati nezavisnu i odlučnu snagu za zaštitu prava učitelja, nastavnika i profesora.

Na terenu, dok članovi sindikata čekaju simbolične korekcije svojih primanja, Skupština USK i Vlada Unsko-sanskog kantona već su odavno dogovorili međusobna povećanja plata i dodatke koji daleko nadmašuju sredstva koja su dostupna za obrazovanje i druge vitalne sektore. Takav odnos vlasti prema prosvjetnim radnicima – kroz parcijalne ustupke u zamjenu za šutnju – svjedoči o slabosti rukovodstava sindikalnih pokreta u Unsko-sanskom kantonu i o sistemskom problemu u kojem su prioriteti politikantsko-aristokratske elite i njihovih interesa iznad interesa radnika.

U konačnici, postavlja se pitanje: da li sindikati rade za svoje članove ili za Vladu i Skupštinu? Dok se „mrvicama“ umiruje glasna kritika, osnovni problemi ostaju neriješeni, a radnici u obrazovanju ostaju potplaćeni, preopterećeni i obespravljeni. Sve dok sindikati budu pristajali na kompromisne rješenja koja ne mijenjaju stvarnu situaciju, nezadovoljstvo u sektoru obrazovanja i dalje će rasti, dok će oni koji uživaju u visokim primanjima u Skupštini USK i Vladi USK nastaviti da zbrajaju svoje beneficije, netaknuti i neokrznuti.

Sada je jasno da sindikati, umjesto da budu bedem protiv nepravde, sve češće postaju instrument politike i finansijske kontrole. Pitanje koje se postavlja pred sve nas je jednostavno, ali i alarmantno: do kada će to trpjeti i prosvjetni radnici i građani Unsko-sanskog kantona?

POVEZANI ČLANAK: DOKUMENTOVANO: Zeničko-dobojski kanton pokazuje kako treba, a USK? Aristokratska elita u USK uživa u platama +200%!

POVEZANI ČLANAK: DOKUMENTOVANO: Profesionalci, paušalci, predsjedavajući – koliko primaju u Sarajevu, a koliko u USK? Pogledajte brojke.

POVEZANI ČLANAK: DOKUMENTOVANO: 100 KM po satu? Ne, ovo nije vic – ovo je Vlada USK u akciji.