Danas obilježavamo značajan praznik, Dan nezavisnosti. U svakoj državi to je nacionalni praznik koji se obilježava svečano i radosno. Kod nas isto tako ali samo u jednom dijelu države.
Sedmica uoči praznika kod nas i u svijetu izuzetno dinamična i bremenita, sa dosta nemira, izazova i opravdanih briga i straha.
Našu domaću zbilju obilježila su, pored mnogih drugih, tri događaja koji po mom mišljenju zaslužuju nešto veću pažnju i značajniji komentar.
Da krenemo redom.
Državna televizija BHRTV se nalazi u velikoj krizi i prijeti joj konačni slom. Neprihvatljivo stanje traje već godinama. Snage destrukcije su izuzetno jake i dobro organizovane u rušenju jednog od simbola državnosti. Ono što agresori nisu uspjeli u ratu granatama izgleda da će sada završiti nečasne sile u miru političkim sredstvima.
Bio bi to neskriveno veliki poraz za sve probosanske stranke/partije i sve političke zvaničnike koji nam, gle ironije, danas sa osmijehom čestitaju ovaj veliki i značajni praznik. Pozivam ih da se uozbilje, da učine sve da se sačuva i spasi naša državna televizija, da joj se obezbijedi nesmetano funkcionisanje. Ne radi se ovdje, gospodo i drugovi, samo o radio i televizijskom programu, jednom od mnogih. Ovo je borba za jedan od simbola državnosti.
Usvojena inicijativa u gradskom vijeću grada Sarajeva o vraćanju ili čemu li već, spomenika ubijenom Austrougarskom prijestolonasljedniku i njegovoj supruzi, jeftin je i čisti populistički potez lokalnog političara sa državnim ambicijama. Očigledno je da se istorijske činjenice tumače proizvoljno i kako kome u datom trenutku odgovara. Istoriju su nekompetentni i ambiciozni političari pretvorili u jedan veliki švedski sto, pa po potrebi konzumiraju ono što im odgovara.
A istorija je ipak nešto drugo. To je ozbiljna nauka i ona nas uči da postoji mnogo drugih, znamenitih istorijskih ličnosti koji zaslužuju spomenik u Sarajevu.
Krenimo, za početak, od Husein kapetana Gradaščevića.
Za treći događaj pobrinula se (ne)legalna vlada manjeg BH entiteta koja je dekretom današnji praznik proglasila danom žalosti. Cilj je jasan i providan. Želi se I na ova način prebaciti odgovornost na druge, nevine žrtve proglasiti krivcima. Čisti revizionizam i puste laži. A protiv laži se bori istinom, vrlo jednostavno. Istina je na našoj strani, na strani države Bosne i Hercegovine.
Istina je da se raspad Jugoslavije godinama pažljivo pripremao i planirao. Čekala se Titova smrt i pogodan međunarodni geostrateški momenat. Desilo se oboje. Desetak godina poslije Titove smrti (koje su iskorištene za intenziviranje, brušenje i finiširanje planova) pao je Berlinski zid, ujedinila se Njemačka a raspao se veliki i snažni SSSR. Bio je to signal silama destrukcije, prvenstveno zagovornicima velike Srbije, da je to taj dugo čekani I željeni trenutak.
Ostalo je istorija.
Srbija, predvođena “komunistom” Slobodanom Miloševićem 1990 god. donosi novi ustav, slijedi upad u monetarni sistem SFRJ i potpuna srbizacija vrha JNA, čime su stvoreni preduslovi i obezbijeđene glavne poluga za početak realizacije velikosrpskog projekta.
Sve to su sa strane prividno mirno posmatrale a uveliko se pripremale, Slovenija i Hrvatska, tražeći I pronalazeći u tim potezima Srbije i razloge i alibi za napuštanje i praktični raspad Jugoslavije.
Bosna I Hercegovina je u tom procesu bila nevina i nastupila je posljednja u želji da izbjegne ostanak u velikoj Srbiji. Bila je posljednji vagon iz kompozicije koja se svome kraju ubrzano kretala već porušenom prugom.
Znači istina je jedna i nepromjenjiva.
Nije Bosna svojim referendumom rasturila Jugoslaviju, mnogo prije su to uradile Srbija, Hrvatska i Slovenija. Bosna je referendumom spasila sebe od pogubnog velikosrpskog zagrljaja.
Zbog svega toga svim građanima Bosne i Hercegovine od Une do Drine i Save do mora, čestitam 1. Mart Dan nezavisnosti naše domovine, naše drage Bosne I Hercegovine!!!