Demokratska vladavina počiva na principu da javni novac podliježe javnom nadzoru. Budžet kantona nije privatna imovina Vlade — to su sredstva građana Unsko-sanskog kantona, prikupljena kroz poreze i doprinose, kojima treba upravljati uz punu odgovornost prema javnosti.

Objaviti suficit kao PR-saopštenje, a istovremeno uskratiti pristup izvornom dokumentu koji tu tvrdnju potkrepljuje — nije transparentnost. To je kontrola narativa.

Kada institucija koja raspolaže javnim novcem odbija javnosti pokazati kako ga troši, jedino racionalno što preostaje jest sumnja. Ne kao novinarska pristrasnost, već kao elementarna logika.

Naime, na posljednjoj sjednici Vlade Unsko-sanskog kantona usvojen je Izvještaj o izvršenju Budžeta USK za period od 1. januara do 31. decembra 2025. godine. Na prijedlog Ministarstva finansija, čiji je ministar Damir Jakšić (SDP USK), članovi Vlade konstatovali su da je finansijski rezultat za prošlu godinu iskazan kao suficit u iznosu od 12.627.813,65 konvertibilnih maraka.

Zvuči impresivno. No, postoji jedan suštinski, gotovo nevjerovatan problem: niko od građana Unsko-sanskog kantona ne može tu cifru provjeriti. Ni Jakšić ni Vlada nisu smatrali potrebnim dokument učiniti dostupnim javnosti. Samo su objavili broj — i očekuju da im se vjeruje na riječ.

Dokument koji postoji samo za Vladu, ne i za narod

Izvještaj o izvršenju Budžeta USK za 2025. godinu usvojen je na sjednici Vlade, ali nije javno objavljen. Nije dostupan na web-stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, nije proslijeđen medijima na uvid, a građani koji bi željeli analizirati kako je trošen njihov novac — to jednostavno ne mogu učiniti.

Kada se posjeti zvanični web-portal Vlade USK — koji s pravom nosi epitet "digitalnog otpada" — odmah postaje jasno koliko vlast drži do prava javnosti na informaciju. Posljednji javno objavljeni izvještaj o izvršenju budžeta je onaj iz 2022. godine. Dakle, izvještaji za 2023., 2024. i sada 2025. godinu strateški su sakriveni od očiju javnosti.

Tri uzastopne budžetske godine. Tri izvještaja koja građani nisu smjeli vidjeti. I jedan ministar koji za sve to — nema nikakvo objašnjenje.

TESKT SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA

Jakšić: Čovjek koji ne zna što je sram

Ministar finansija USK Damir Jakšić u javnim nastupima redovno ističe kako je "čak i previše transparentan." Ta rečenica, izgovorena s dozom samozadovoljstva koje graniči s drskošću, možda je najsramnija izjava koju je jedan kantonalni funkcioner mogao izustiti — s obzirom na stvarno stanje stvari.

Jer realna slika je sljedeća: ministar koji upravlja kantonalnim budžetom tri godine zaredom nije objavio javnosti nijedan izvještaj o tome kako se taj novac troši. Istovremeno, s lakoćom nastupa u javnosti, dijeli pohvale samome sebi i bez imalo nelagode govori o transparentnosti — kao da taj pojam znači nešto potpuno drugačije od onoga što znači ostatku demokratskog svijeta.

Web-platforma plenum.ba uputila je Ministarstvu finansija USK zvanični zahtjev za dostavu podataka o ukupnim primanjima zastupnika u Skupštini USK u mandatnom periodu od 2022. do 2026. godine. Radi se o javnom novcu, javnim funkcionerima i podacima koji moraju biti dostupni svakom građaninu.

Nakon nekoliko mjeseci — odgovora nema. Jakšić šuti.

Ministar koji tvrdi da je "previše transparentan" nije u stanju — ili nije voljan — odgovoriti na elementarni novinarski zahtjev za podacima o platama funkcionera koje plaćaju porezni obveznici. To nije administrativni propust. To je svjesna, namjerna i sustavna blokada prava javnosti na informaciju. I za to postoji samo jedna odgovarajuća riječ: samovolja.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA

Suficit kao politički zaklon

U kontekstu svega navedenog, objava o suficitu od preko 12,6 miliona KM poprima sasvim drugačiji karakter. Teško je oteti se dojmu da se radi o pažljivo sračunatom medijskom manevru — plasiranju naizgled pozitivne brojke u javni prostor u trenutku kada su u žiži javnosti enormno visoka primanja premijera, članova Vlade USK i zastupnika u Skupštini kantona.

Pitanje visine plata i naknada kantonalnih funkcionera postalo je gorući politički problem. Građani USK, suočeni s oskudicom i egzistencijalnim pritiscima, s pravom pitaju zašto oni koji donose odluke primaju iznose koji nimalo ne odgovaraju ekonomskoj stvarnosti kantona kojim upravljaju. Odgovor na ta pitanja Jakšić i Vlada duguju javnosti već duže vrijeme.

Umjesto tog odgovora — dobivamo vijest o suficitu. Bez dokumentacije. Bez revizorskog izvještaja dostupnog javnosti. Bez ijedne stavke koju bi nezavisni analitičari, novinari ili zainteresovani građani mogli provjeriti i potvrditi.

Ako je Jakšić zaista uvjeren da je ostvaren suficit — neka objavi dokument. Odmah. Cijeli. Bez cenzure. Do tada, ta brojka vrijedi onoliko koliko vrijedi i njegova tvrdnja o transparentnosti: apsolutno ništa.

Funkcioneri koji rade za sebe, ne za građane

Ono što se dešava u Unsko-sanskom kantonu nije izolovani slučaj loše uprave. To je simptom dubokog, ukorijenjenog prezira jednog dijela političke klase prema građanima koje formalno zastupaju. Ministar Jakšić nije sam — ali jeste ministar finansija, jeste lice javnog novca u ovom kantonu i jeste čovjek koji je osobno odgovoran za transparentnost budžetskih dokumenata.

On tu odgovornost ne ispunjava. Ne greškom, ne propustom, ne zaboravom — već svjesnom odlukom da se javnost drži što dalje od informacija koje joj po zakonu i moralu pripadaju.

Zastupnici u Skupštini USK, čija primanja javnost nema pravo vidjeti zahvaljujući Jakšićevom ćutanju, svaki mjesec primaju plaće iz džepova tih istih građana kojima uskraćuju informacije. Premijer i ministri, koji naplaćuju iznose što šokiraju prosječnog stanovnika ovog kantona, smatraju da taj isti stanovnik nema pravo znati koliko tačno košta njihova "služba narodu."

To nije vladavina. To je uzurpacija javnih resursa pod maskom demokratije.

Pitanja na koja Jakšić mora javno i odmah odgovoriti

Dok čekamo da Ministarstvo finansija USK i Vlada kantona objave kompletan Izvještaj o izvršenju Budžeta za 2025. godinu, ostaju otvorena pitanja na koja ministar Jakšić mora odgovoriti — javno, precizno i bez zamagljivanja:

- Koliko su u mandatnom periodu 2022.–2026. primili zastupnici u Skupštini — plate, naknade, dnevnice, putni troškovi, reprezentacija?
- Kako je iskazan suficit nastao — rezanjem kapitalnih investicija i projekata za građane ili stvarnim povećanjem prihoda?
- Zašto izvještaji o izvršenju budžeta već tri uzastopne godine nisu javno objavljeni na web-stranici Vlade USK?
- Kada će Ministarstvo finansija USK konačno odgovoriti na zahtjev platforme plenum.ba, podnesen prije nekoliko mjeseci?

Jakšić može i dalje šutjeti. Može se i dalje hvaliti "transparentnošću" pred kamerama, može i dalje dijeliti samohvale na sjednicama i u medijskim nastupima koji sve više liče na politički performans nego na ozbiljan rad funkcioner. Ali javnost mora znati što to šutanje znači — i ko iz te šutnje izvlači korist.

Šutnja ministra finansija nije neutralan čin. Ona ima cijenu — i tu cijenu ne plaća Jakšić, već građani USK koji svaki dan žive u kantonu čiji budžet ne mogu vidjeti, čiji funkcioneri ne odgovaraju na pitanja i čija vlada suficit objavljuje kao da dijeli nagrade, a dokumente skriva kao da su državna tajna. Šutnja je politički izbor. I svaki dan koji prođe bez objave izvještaja, bez odgovora na zahtjeve, bez ijednog gesta stvarne odgovornosti — još je jedan dokaz da Jakšić tu šutnju smatra sigurnom strategijom.

Siguran je jer do sada nije snosio nikakve posljedice. Siguran je jer sistem koji bi ga trebao kontrolirati — skupštinska većina, nadzorna tijela, institucije — ili ne funkcionira ili ne želi funkcionirati. A dok on sjedi u svojoj fotelji i govori o transparentnosti, građani USK nemaju pristup ni najosnovnijim javnim dokumentima.

To mora prestati. Jakšić mora biti pozvan na javnu odgovornost — pred Skupštinom, pred medijima i pred građanima koje je dužan služiti. Ne sutra. Ne nakon sljedećih izbora. Sada.