U trenutku kada se javnost u Bihać suočava s nizom infrastrukturnih i socijalnih izazova, najava izgradnje muzičkog paviljona na lokalitetu Gelenderi, u vrijednosti od oko 200.000 KM, otvara ozbiljno pitanje prioriteta i opravdanosti trošenja budžetskih sredstava.

Prema dostupnim informacijama, muzički paviljon planiran je na zemljištu u vlasništvu Grada Bihaća, što znači da nema dodatnih troškova za otkup parcele. Također, izostaju i troškovi građevinske dozvole, urbanističke saglasnosti i drugih administrativnih taksi koje su u nadležnosti samog grada. Time se opravdano postavlja pitanje – šta tačno čini konstrukciju ovog objekta vrijednom 200.000 KM?

Evropski novac za popločavanje, gradski za paviljon

U cilju očuvanja i uređenja užeg gradskog jezgra, Grad Bihać najavio je aktivnosti na popločavanju Gelendera. Ove radove finansijski je podržala Europska unija, dok će implementaciju provoditi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), kroz Odjel socijalne kohezije i otpornosti zajednica. Ukupan iznos osiguranih sredstava za ove aktivnosti iznosi 178.000 KM.

Dakle, za uređenje parternog dijela i popločavanje Gelendera osigurano je 178.000 KM međunarodnih sredstava. Istovremeno, Grad Bihać iz vlastitog budžeta planira izdvojiti oko 200.000 KM za izgradnju muzičkog paviljona u neposrednoj blizini, za koji je, kako je navedeno, već završen idejni projekat.

Ovakav odnos ulaganja – gdje sam objekat košta više od kompletnog uređenja šireg prostora finansiranog sredstvima Evropske unije – nameće dilemu o ekonomskoj racionalnosti projekta.

Šta građani dobijaju za 200.000 KM?

U urbanističkom smislu, muzički paviljon može imati simboličku i estetsku vrijednost. On može poslužiti za kulturne manifestacije, koncerte manjih razmjera i javna okupljanja. Međutim, bez jasne projekcije programskih sadržaja, troškova održavanja i dugoročne isplativosti, ostaje nejasno da li je riječ o strateškom ulaganju ili o projektu koji prvenstveno ima reprezentativnu funkciju.

Ako se uzme u obzir da zemljište već pripada Gradu, da nema troškova dozvola i taksi te da je idejni projekat već izrađen, javnost s pravom očekuje detaljnu specifikaciju troškova: koliki je iznos predviđen za građevinske radove, koliki za materijale, koliko za nadzor, a koliko za eventualne dodatne sadržaje.

Transparentnost je u ovom slučaju ključna, posebno jer je riječ o budžetskim sredstvima.

Otvorena pitanja koja traže odgovore

U javnosti se već nameću i dodatne dileme koje prevazilaze samu cijenu objekta. Da li je angažman Međunarodna organizacija za migracije u ovom projektu isključivo tehničke prirode ili postoji širi kontekst? Postavlja se i pitanje – može li se govoriti o još jednom modelu netransparentnog upravljanja međunarodnim sredstvima, odnosno o potencijalnom “pranju novca”, kako to sugeriraju pojedini građani i aktivisti?

Istovremeno, otvara se dilema da li Grad Bihać, kroz projekte koje implementira IOM, anticipira eventualni novi talas migranata, pa se kroz koncept “socijalne kohezije i otpornosti zajednica” priprema infrastruktura koja bi imala i širu namjenu od kulturne.

Konačno, javnost ima pravo znati i kakva je eventualna uloga bivšeg gradonačelnika Bihaća u ovom projektu. Da li je ideja o muzičkom paviljonu nastala u prethodnom mandatu, ko je inicirao saradnju s međunarodnim partnerima i da li postoji kontinuitet političkih i finansijskih odluka koje su dovele do današnjeg modela realizacije?

Bez preciznih i dokumentovanih odgovora na ova pitanja, svaki infrastrukturni zahvat – pa i onaj koji se predstavlja kao kulturni iskorak – ostaje pod sjenom sumnje. A u ambijentu narušenog povjerenja građana u institucije, upravo su transparentnost i javna rasprava jedini način da se otklone dileme i potvrdi da je riječ o opravdanom ulaganju, a ne o projektu čija je cijena veća od njegove stvarne društvene vrijednosti.