Povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, 9. decembra 2025. godine, održana je konferencija pod nazivom „Integritet i odgovornost – temelj povjerenja u institucije“. Ovaj događaj okupio je ključne aktere u borbi protiv korupcije, uključujući visoke predstavnike Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, među kojima su glavna tužiteljica Merima Mešanović i šefica Odsjeka za korupciju, Jasmina Husić. Osim njih, učešće su uzeli i predstavnici vlasti, Misije OSCE-a u BiH i Centra za istraživačko novinarstvo.

I dok je konferencija nosila važne poruke o integritetu i odgovornosti u institucijama, javnost je ubrzo primijetila ozbiljan problem u pristupu informacijama i slobodi izražavanja. Naime, službena Facebook stranica Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona blokirala je mogućnost komentiranja objave vezane za ovu konferenciju, čime je onemogućeno građanima, novinarima i organizacijama da izraze svoja mišljenja ili postave pitanja o temama o kojima su diskutovali visoki predstavnici ove institucije.

Pitanje koje se postavlja je – zašto je komentiranje onemogućeno? (vidi fotogaleriju) S obzirom na značaj i relevantnost konferencije, bilo bi očekivano da se o ovoj važnoj temi – borbi protiv korupcije – vodi javni dijalog, te da građanima bude omogućeno postavljanje pitanja ili izražavanje stavova. Ipak, umjesto toga, Kantonalno tužilaštvo je odlučilo potpuno suzbiti slobodnu diskusiju o pitanjima koja direktno utiču na sve građane Unsko-sanskog kantona.

Zašto bi institucija koja se zalaže za borbu protiv korupcije trebalo da se boji slobodne razmene mišljenja? Zašto bi sama dopuštala iznošenje stavova u kontekstu svojih aktivnosti, dok istovremeno blokira mogućnost građanima da kritički postavljaju pitanja o tome kako se ti postupci provode? Da li se iza ove odluke krije strah od javnih reakcija koje bi mogle ukazati na vlastite propuste ili nesigurnost u transparentnost i efikasnost svojih inicijativa?

Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona, koje bi trebalo biti ključna institucija u osiguravanju vladavine prava i borbi protiv korupcije, svojim postupkom postavlja ozbiljna pitanja o tome koliko vjeruje u principe o kojima se izjašnjava. Ako se poziva na integritet i odgovornost, zašto onda ne dopušta slobodnu i otvorenu komunikaciju sa građanima koji imaju pravo kritički pristupati svim pitanjima, pa tako i borbi protiv korupcije?

Zamislite da izgovarate riječi koje zvuče kao savršen poziv na otvorenost i povjerenje, kao što je to učinila glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, mr.sci. Merima Mešanović: „Želja nam je da kroz transparentan rad, koji je ključan za izgradnju povjerenja i međusobnog razumijevanja, zajedno ostvarimo naše ciljeve koji će doprinijeti izgradnji pravednijeg i sigurnijeg okruženja.“ Ove riječi na prvi pogled zvuče kao čvrst temelj za izgradnju poverenja i odgovornosti, ali u stvarnosti se pojavljuje grubi kontrast. Naime, upravo tužilaštvo koje se poziva na transparentnost i izgradnju povjerenja, istovremeno onemogućava građanima, novinarima i organizacijama da slobodno komentarišu i postavljaju pitanja. Zar nije čudno da ista institucija koja se poziva na „transparentan rad“ i „izgradnju povjerenja“, istovremeno blokira one koji žele iznijeti svoje mišljenje ili postaviti pitanje?

Da li se iza ove odluke krije strah? Strah od toga da se iza službenih govora i fraza možda ne krije stvarna odgovornost? Strah od toga da bi se, kada bi komentari bili dopušteni, mogla otkriti pitanja koja bi mogla ozbiljno ugroziti ugled ove institucije? Ako je zaista cilj izgraditi sigurnije i pravednije okruženje, kako se onda može opravdati zabrana otvorene i kritičke diskusije, koja je temelj svakog demokratskog društva?

Kantonalno tužilaštvo, očito, ne razumije da transparentnost ne znači samo prikazivanje službenih izvještaja i govora. Transparentnost znači i otvorenost za dijalog, kritičko razmišljanje i postavljanje pitanja – bez straha od odgovora koji mogu biti neugodni. Ako se zaista želi izgraditi povjerenje, ne može se istovremeno gušiti sloboda izražavanja i suzbijati pravo građana da preispituju rad institucija koje bi trebale biti na njihovoj strani.

Dakle, pitanje koje se postavlja je – čega se zapravo plaši Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona? Jesu li spremni na istinsku odgovornost prema građanima, ili im je lakše upravljati s njima kroz monologe i kontrolisane izvještaje, nego kroz dijalog i otvorenost? Jasno je jedno: ako je njihov rad zaista usmjeren ka izgradnji pravednijeg i sigurnijeg okruženja, vrijeme je da prestanu bježati od kritike i suoče se s pitanjima koja dolaze od onih kojima bi trebali služiti.