Proplanak je odisao čudnom aromom misterije. Mrak je obgrlio horizont noseći ga ka novom svitanju. Sitno kamenje krckalo je pod njihovim nogama, dok su im zvijezde posute po tamnom platnu povrh rijetkog drveća osvjetljavale put. Na jednom, pet koraka od trojice dječaka pojavi se blijeda, skoro pa prozirna sjenka.

Pričali su im o tome. Dječaci, mada preplašeni i upišanih gaća, prepoznali su lik pred sobom. To je to pomisliše, fra Cvitanović ih nije lagao. Znali su da je to ON. Obrisi muškarca bijele kose postajali su sve jasniji, dok je koračao ka dječacima. Edo, Dino i Nerko upiljiše se u njegove oči iz kojih je sijalo blaženstvo. Vazduh je zamirisao na vječni optimizam i bezgrešnost. To je ON.

Dječacima se ukazao niko drugi do, glavom, bradom i službenim vozilom, presveti pater dei - Djevac Dragan.

Riječi bez riječi:

Svašta je izrečeno, ali ništa nije rečeno.
Mostar. Ugodnih 18 stepeni. Miris hercegovačkog proljeća. Dan kao skrojen za kafu u čaršiji ili janjetinu uz magistralni put. Ipak, prije mezetluka i ćeifa na račun građana neophondo je održati sastanak. Reda radi, da im se nađe. Preduslov za odmor je rad, čak i kada se samo pravimo da nešto radimo.

Konaković, Nikšić i Forto, gostujući kod Čovića ništa konkretno nisu dogovorili. Prema izjavama za medije, ispred ne tako slučajnog slogana: U(strajno), sve ostaje isto. Uz fokusu na razvoj Federacije, mogli smo da čujemo i izlizane pasuse iz bajke o evropskom putu.

Predstavnicima Trojke konačno je postalo jasno da između SNSD-a i HDZ-a ne stoji potpuni znak jednakosti. SNSD može biti izbačen iz vlasti, mukotrpno i matematički komplikovano, ali svakako izvodljivo. HDZ takođe može biti odstranjen iz Vijeća ministara, ALI (jer u svakoj naizgled sretnoj priči postoji ali) ne mogu istovremeno. Metodologija političkog sabura nalaže upotrebu formule jedno po jedno.

Početkom tekućeg ljeta gospodnjeg, prilikom prvih najava o rekonstrukciji državne vlasti, Dino, Nerko i Edo, bili su skoro pa ubijeđeni da će HDZ podržati smijene u kolegijumu Predstavničkog doma i Vijeću ministara. Skoro.

Čović je maestralno demonstrirao meku moću i nivo uticaja koji njegova stranka ima u političkim procesima, nezavisno od toga sa kim koalira. Banjalučka studentica i prva žena predsjedavajuća Vijeća ministara, Borjana Krišto primila je k znanju instrukcije blaženog Dragana, pa se tako usran još nije domogao potok, kao što ni Nebojša Vukanović nije postao ministar sigurnosti. Neće ga vlast.

Trojkaši su primili poziv i shvatili poruku da ne trebaju (ne smiju) podrazumijevati HDZ. Nemaju ni Dragan, ni Borjana, a ni HDZ ništa protiv Nebojše, ne smeta im čak ni što je Srbin, radi se o principu djelovanja, prema kojem državna koalicija nije samo Trojkina, malo je ipak i HDZ- ova.

Kompletan modus operandi HDZ-a može stati u jedan citat Dragana Čovića sa današnjeg sastanka:

Postavlja se pitanje da li će HDZ stati na jednu ili drugu stranu. HDZ će prije svega stati na svoju stranu.

Dodik je razularen i rastrgan, za razliku od njega Čović ne troši energiju uzaludno. Svaka njegova riječ je precizno izvagana i jasno artikulisana, a dometi metastaze njegove političke kancerogenosti su nesagledivi.

Ostaje žal što i u slučaju amputiranja Dodika sa političke scene ostaje Čovićevo ukazanje.
Prikaza, prokaza ili nakaza.