Jednostavno, o tome se veoma malo piše i govori, a ja ću pokušati da vam dam racionalno objašnjenje tog iracionalnog ponašanja medija.

Danas je nemoguće sakriti bilo kakvu informaciju o stanju u Srbiji, pa i svijetu. Kada imate nekoliko stotina tv kanala u daljinskom, kada u dva klika na telefonu možete otići na bilo koji portal na svijetu, kada na društvenim mrežama imate direktan prenos bilo kojeg događaja, kada informacije dobijamo direktno od familije, prijatelja i poznanika u Srbiji ili od djece koja tamo studiraju, potpuno je suludo ovakvo ponašanje medija u Republici Srpskoj.

Onda se dolazi do potpunog apsurda, da mediji prenose obraćanje predsjednika Aleksandra Vučića koji govori o ispunjenim zahtjevima studenata, a da nikada u svojim informativnom emisijama nisu spomenuli studente i njihove zahtjeve.

Zašto je to tako? Pa postoji nekoliko razloga!

Prije svega, naši mediji su patriotski, a pisanje o protestima u Srbiji je sve osim patriotizma. Pisati o problemima u Srbiji se danas opaža kao saučešništvo u slabljenju moći Srbije, a to znači i slabljenje pozicije Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, ali i regionu. Posebno nam teško pada što pisanje o unutrašnjim problemima Srbije, dovodi do likovanja Bošnjaka i Hrvata, što nijedan pošteni srpski novinar to neće dozvoliti sebi.

Ako pišete o protestima studenata i srednjoškolaca u Srbiji, postoji mogućnost (istina, vrlo mala) da utičete na svijest i ponašanje studenata u Republici Srpskoj i potaknete ih da propituju stanje u Republici Srpskoj ili, ne daj Bože, da se zbog nečeg pobune. Samim tim, vi nenamjerno možete da postanete i saučesnik u destabilizaciji Republike Srpske, što naši neprijatelji, unutrašnji i spoljašnji, jedva čekaju.

Vlasti u Republici Srpskoj su uvijek na strani vlasti u Srbiji i zbog toga nikada nećete moći čuti, pročitati i vidjeti na Radio televiziji Republike Srpske i medijima pod njihovom kontrolom, bilo šta što može da nasekira vlasti Srbije. Kada se promijeni vlast u Srbiji, oni će biti za novu vlast. Zato je ignorisanje svega što je protiv vlasti, najbolja strategija.

Opozicija u Republici Srpskoj nastoji da se ne konfrontira sa vlastima u Srbiji i ako već ne žele da ih otvoreno podrže, kao što to čini Jelena Trivić ili Nenad Stevandić, onda će barem mudro da ćute i prave se da ne vide sve te proteste.

Na kraju krajeva, mi u Republici Srpskoj smo manje više svi paranoični i znamo da nema spontanih protesta, pogotovo mladih ljudi, već da iza njih uvijek stoje tradicionalni neprijatelji Srba, Soroš, Amerikanci, Nijemci, Englezi, Vatikan, masoni, iluminati i ko zna ko. Ako je to barem malo tačno, onda ni na koji način ne želimo da učestvujemo u tom „hibridnom“ ratu protiv Srbije.

Nadam se da vam je barem malo jasno zašto se u Republici Srpskoj ignorišu protesti mladih u Srbiji i zašto je to dobro za mentalno zdravlje stanovnika ovog entiteta.