Danas je Dan žalosti u Federaciji BiH, ali u Bosni i Hercegovini ne! Izostavljeno je sve bitno, od suosjećanja, ljudskosti, pravde, logike... Doduše, logika nam inače i nije jača strana, ali sve čekamo da se kakav izuzetak desi, ali jok! Kod nas vrijedi ona: Ko čeka, ne dočeka.

Zbog tragedije i stradanja korisnika (ne mogu reći stićenika) u Domu penzionera Tuzla, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na hitnoj sjednici donijela Odluku o proglašenju 6. novembra Danom žalosti u FBiH.

Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola - na bitnim ustanovama - koje u nazivu imaju riječi zakon, sud, javno i slične goleme pojmove.

Do sada je 12 stradalih i 35 povrijeđenih, hospitaliziranih osoba, ali to nije dovoljno da Dan žalosti bude u cijeloj državi… Ma država odavno nije dobar i opravdan pojam ove naše... Domovine!

Međutim, Crnogorci su osjetili potrebu, želju, volju, ljubav, razumijevanje i sve ono što evo neki "naši" nisu, pa ponosno proglasiše Dan žalosti u svojoj državi. Zaista za poštovanje i naklon kao vid zahvalnosti na ljudskosti.

Teško i pročitati da je FBiH odlučila jedno, a nivo države drugo. To drugo ima još naziva, ali evo izgovorit ću ih naglas dok sam sama, nije baš za javnost. Ustvari i jeste, ali hajde da sačuvamo malo kulture iako nas tjeraju na suprotno.

I onda komentarišemo tuđe, a ispred naših vrata haos decenijama koji niko da počisti, pomete, sapere... Hvala komšijama, a mi se i dalje vodimo onom: Pamet u glavu. Često ovo izgovaramo, ali uvijek nam fali ili pameti ili glava.
Da Bog sačuva! Amin!

Crnogorci, svaka čast na razumijevanju, solidarisanju, ljudskosti i lekciji! A, nama, običnim smrtnicima, ostaje stid, sram, razočarenje - radi "velikana".