Amir Gross Kabiri rođen je u Tel Avivu 1980. godine i iz skromne poslovne pozadine uzdigao se do jednog od najkontroverznijih izraelskih međunarodnih investitora. Obrazovao se u Tel Avivu, a kratko je studirao i u Los Angelesu prije nego što se početkom 2000-ih vratio u Izrael i pridružio porodičnoj kompaniji M.T. Abraham Group. Grupa se bavila trgovinom sirovinama i industrijskim ulaganjima širom bivšeg Sovjetskog Saveza — u Kazahstanu, Azerbejdžanu, Rusiji i Poljskoj — gdje je Kabiri naučio kako se kretati kroz nestabilna postsovjetska tržišta.

Do 2004. godine preuzeo je rukovodstvo M.T. Abraham Foundation, koju je transformisao u globalnu mrežu umjetničke filantropije. Fondacija je organizovala izložbe modernističke umjetnosti i sarađivala s vodećim muzejima poput Državnog Ermitaža u Sankt Petersburgu. Kasnije se proširio i na izdavaštvo, kupivši The Art Newspaper Israel2018. godine, a 2015. dospio je na naslovnice kao vlasnik fudbalskog kluba Hapoel Tel Aviv F.C., iako je taj poslovni poduhvat na kraju propao kao i sve drugo što je dohvatio.

Uloge i funkcije u Bosni i Hercegovini

Nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu, Amir Gross Kabiri je brzo preuzeo više pozicija kroz koje je učvrstio svoj ekonomski i kulturni utjecaj u zemlji. Njegove glavne funkcije uključuju:

* Predsjednik M.T. Abraham Group
* Generalni direktor kompanije Aluminij Industries d.o.o. Mostar
* Predsjednik Hermitage Museum Foundation Israel i M.T. Abraham Foundation
* Potpredsjednik fudbalskog kluba HŠK Zrinjski Mostar
* Predsjednik Jevrejske zajednice Mostar

Ove uloge su mu omogućile da objedini ekonomski, kulturni i politički utjecaj u Mostaru, stvarajući snažnu mrežu poslovnih i institucionalnih veza. Kabiri se pozicionirao ne samo kao investitor, nego i kao promotor kulturnog identiteta i industrijskog „preporoda“ Mostara — iako mnogi u Bosni taj preporod povezuju s prikrivenim ekonomskim interesima i ličnim ambicijama.

Kontroverze i reputacija manipulatora

Ipak, Kabirijeva reputacija u Izraelu i inostranstvu nikada nije bila bez kontroverzi. Izraelski poslovni mediji nazivali su ga „manipulatorom, a ne pouzdanim čovjekom“, prema njegovom biografskom zapisu na Wikipediji. Njegov mandat u Hapoelu završio je usred unutrašnjih sukoba i optužbi za finansijske nepravilnosti.

Štaviše, njegovi poslovi su s vremenom zapali u finansijske poteškoće: prema izvještajima, dvije luksuzne stanbene jedinice koje je posjedovao u Tel Avivu bile su predmet stečaja ili aukcije zbog neizmirenih dugova.

Kabiri je, birajući veće i rizičnije poslove preko granica, usvojio strategije visokog rizika. Novinari u Bosni i Hercegovini izvještavali su da je njegovo preuzimanje Aluminija d.d. Mostar uključivalo offshore vlasničke strukture i netransparentno preusmjeravanje dobiti.

Jedan istraživački članak tvrdio je da je Kabiri „upumpao“ 750 miliona KM u Rusiju te da su krivične istrage o poslovanju Aluminija pod njegovim nadzorom obustavljene ili nikada nisu bile pokrenute.

Njegov lični stil također je izazvao kritike. U martu 2025. jedan bosanski portal objavio je da Kabiri izbjegava novinarske intervjue i insistira na prethodnom odobravanju pitanja, što je dodatno otvorilo sumnje u transparentnost njegovog poslovanja.

Dokumentovane kritike i optužbe

Uprkos njegovom ambicioznom javnom profilu, ovo su neke od najozbiljnijih dokumentovanih optužbi i kritika protiv Kabirija:

* Predsjednik jedne sarajevske jevrejske kulturne zajednice prijavio je Kabirija vlastima, tvrdeći da mu je prijetio i uznemiravao ga, nazivajući ga „slugom radikalnih islamista“ i drugim pogrdnim imenima.

* Gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić, podnijela je krivičnu prijavu protiv Kabirija, optužujući ga za svakodnevno uznemiravanje, prijetnje, pa čak i slanje slika mrtve djece, te za zastrašivanje nje i njene porodice.

* Ugledni predstavnik međunarodne jevrejske zajednice Menachem Z. Rosensaft optužio je Kabirija za „sabotiranje pozitivnih odnosa između Jevreja i Bošnjaka“ u Bosni, tvrdeći da njegov poslovni i kulturni utjecaj potkopava legitimno jevrejsko vodstvo u zemlji.

* Regionalni mediji izvještavali su da je Kabiri više puta davao provokativne izjave o radikalnim islamskim organizacijama, a neki su ga optuživali za islamofobnu retoriku u Bosni i regionu.

* Više portala navodi da Kabiri koristi agresivne metode pri sticanju nekretnina i lokalnih institucija u Mostaru — jedan nedavni tekst opisuje kako je „položio pravo“ na nekadašnju sinagogu (danas pozorište) koristeći svoje političke veze, uprkos postojećim ugovorima iz 1950-ih godina.

Bosansko poglavlje: Aluminij i politička mreža

Krajem 2019. godine, Kabirijeva kompanija M.T. Abraham Group započela je proces preuzimanja, odnosno zakupa imovine Aluminija d.d. Mostar, nekadašnjeg simbola bosanskohercegovačke industrije, koji je propao usljed dugova i lošeg upravljanja.

U aprilu 2020. Kabiri je zvanično registrovao Aluminij Industries d.o.o., osiguravši operativnu kontrolu nad pogonom putem dugoročnog ugovora o zakupu s Vladom Federacije BiH.

U to vrijeme, Vlada FBiH — većinski vlasnik Aluminija — bila je pod vodstvom Fadila Novalića, a ključni zvaničnici uključeni u pregovore s Kabirijem bili su:

* Fadil Novalić – premijer FBiH
* Jelka Miličević – ministrica finansija FBiH
* Nermin Džindić – ministar energije, rudarstva i industrije FBiH
* Edita Đapo – ministrica okoliša i turizma FBiH
Dogovor je dobio značajnu političku podršku od HDZ-a BiH, čiji je lider Dragan Čović godinama zagovarao očuvanje industrijske baze u većinski hrvatskom Mostaru.
Kada je Kabirijeva kompanija počela s radom u aprilu 2020, Vijeće ministara BiH bilo je pod novom Tegeltijinom vladom (SNSD-HDZ-SDA koalicija). Glavni nosioci funkcija bili su:

* Zoran Tegeltija (SNSD) – predsjedavajući Vijeća ministara
* Bisera Turković (SDA) – ministrica vanjskih poslova i zamjenica predsjedavajućeg
* Vjekoslav Bevanda (HDZ BiH) – ministar finansija i trezora, zamjenik predsjedavajućeg
* Staša Košarac (SNSD) – ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
* Sifet Podžić (DF) – ministar odbrane
* Fahrudin Radončić (SBB) – ministar sigurnosti (do juna 2020.)
* Josip Grubeša (HDZ BiH) – ministar pravde
* Ankica Gudeljević (HDZ BiH) – ministrica civilnih poslova
* Vojin Mitrović (SNSD) – ministar komunikacija i prometa
* Miloš Lučić (DNS) – ministar za ljudska prava i izbjeglice (od maja 2020.)

Ova kombinacija političkih aktera Kabiriju je otvorila rijetku priliku — vladu podijeljenu po entitetskim i etničkim linijama, ali ujedinjenu u kratkoročnom cilju industrijskog oporavka. U praksi, zakup Aluminija poslužio je i kao ekonomski i kao geopolitički projekat — potvrđujući Mostarovu integraciju u zapadne lance snabdijevanja, ali i ostavljajući prostor za političke i poslovne utjecaje iz regije.

Dudlača motke i njegove sjenke

Kabirijeva M.T. Abraham Group potpisala je ugovor o zakupu na 15 godina, s mogućnošću produženja do 30 godina. U avgustu 2025. objavljeno je da je grupa aktivirala dodatno produženje od deset godina, čime je faktički osigurala najmanje 25 godina kontrole. Ipak, detalji ugovora ostaju zaštićeni tzv. „bezuslovnom povjerljivošću svih odredbi ugovora“.

Javno dostupni dokumenti potvrđuju da je Federalno ministarstvo energije odobrilo aranžman, ali nije objavilo finansijske pojedinosti. Istraživački mediji u regionu izražavaju sumnje u raspodjelu dobiti, cijene energije i pravce izvoza. Neki tvrde da su se iste netransparentne vlasničke strukture iz Kabirijevih ranijih poslova ponovo pojavile u Bosni, pod maskom industrijskog preporoda.

Slika, manipulator, presuda

Danas se Amir Gross Kabiri prikazuje i kao korporativni spasitelj i kao simptom postkonfliktne ekonomske krhkosti. Iako su njegova ulaganja u Mostaru oživjela proizvodnju i zapošljavanje, njegova poslovna tajnovitost, agresivan stil preuzimanja i javne provokacije izazivaju ozbiljna pitanja o odgovornosti.

U Izraelu ga neki bivši saradnici opisuju kao manipulatora čija obećanja često ostaju neispunjena; u Bosni ga novinari prikazuju kao čovjeka koji se oslanja na političko pokroviteljstvo, offshore strukture i zastrašivanje.