U Bosni i Hercegovini se posljednjih godina sve glasnije govori o fenomenu femicida – ubistva žene samo zato što je žena. Iako se slučajevi nasilja prema ženama prijavljuju gotovo svakodnevno društvo i institucije i dalje se sporo kreću ka stvarnom priznavanju ovog oblika kriminala kao posebne kategorije. Projekat “Promijenite narativ: Prepoznajte i krivično sankcionišite femicid” za cilj ima otvaranje javne rasprave, ukazivanje na zakonske praznine i potrebu sistemskog odgovora.

Razgovarali smo sa predstavnicima akademske zajednice, pravosuđa, policije, nevladinog sektora i žrtvama, a njihove riječi pokazuju da se radi o društvenom problemu duboko ukorijenjenom u predrasude, tišinu i sistemske slabosti.

Dugoročne posljedice nasilja

Magistrica sociologije Merima Kovačić-Mehinović, koja godinama istražuje rodno zasnovano nasilje, naglašava da posljedice nisu samo trenutne:
“Šutnja postaje saučesništvo. Kada se žena oglasi, to može biti čin otpora no posljedice su duboke: fizičke povrede prolaze, ali psihološke rane ostaju. One se prenose na djecu, na čitave generacije. Tu leži i međugeneracijska trauma koja oblikuje društvo i njegovo razumijevanje odnosa moći.”

Kovačić-Mehinović ističe da zakon, koliko god bio važan, nije dovoljan sam po sebi:

"Definicija femicida jeste korak ali bez integracije u šire socijalne i ekonomske politike od obrazovanja do tržišta rada ostaje fragmentarna. Država mora preuzeti odgovornost, a ne da se teret i dalje prebacuje na NVO sektor i pojedinačne inicijative.”

Policijski izazovi i manjkava zaštita

Profesor kriminalističke psihologije doc. dr. Sandi Dizdarević ukazuje da se slučajevi nasilja često urušavaju zbog nedostatka kvalitetnih dokaza.

Perspektiva institucija

Iz Federalne uprave policije pojašnjavaju da rodno zasnovano nasilje i nasilje u porodici primarno spadaju u nadležnost kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova. Ipak Uprava se uključuje u najsloženije istrage, poput slučajeva ubistava Amre Kahrimanović ili Nermine Sulejmanović.
“Smatramo da bi bilo svrsishodno vršiti posebno evidentiranje femicida u policijskim evidencijama, kao i posebne edukacije na tu temu,” stoji u odgovoru Uprave.
To jasno pokazuje da i policija prepoznaje potrebu da se femicid tretira kao zasebna kategorija.

Glas žrtve: “Jednom nasilnik, uvijek nasilnik”

Poseban težinu razgovorima daje svjedočanstvo žene N.N., koja je preživjela nasilje:
“Ljubomora, umišljanje nečega čega nema, to je bio razlog. Najteže je bilo svaki korak od prijave do odluke da odem. Djeca i ono "Šta će ljudi reći me je zadržavalo. Porodica mi je bila podrška, ali zajednica… zajednica me je okrivila.”
Njen apel je jasan i snažan:
“Ne trčite ništa, svaki oblik nasilja se može riješiti. Jednom nasilnik – uvijek nasilnik. On se ne mijenja, samo postaje gori.”

Pravna perspektiva

Pravnik Adnan Pobrić pojašnjava trenutni status femicida u zakonodavstvu:
“U Krivičnom zakonu FBiH femicid je nedavno uveden kao posebno krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od 10 godina ili dugotrajnog zatvora.
Međutim, zbog različitih tekstova usvojenih u Predstavničkom domu i Domu naroda, konačnu verziju još mora usaglasiti zajednička komisija.
U manjem bh entitetu Republika Srpska koliko mi je poznato, takva odredba ne postoji.”

Pobrić dodaje da bez jasne definicije femicida tužilaštva i sudovi mogu različito tumačiti slučajeve. Upravo zato naglašava važnost edukacije sudija i tužilaca:
“Pravna definicija bi pomogla u statističkom praćenju, ali i u prevenciji. Edukacija može promijeniti pristup.”

Stigma i tišina

Sagovornici se slažu u jednom – stigma i dalje drži žene u nasilnim odnosima. Strah od osude zajednice, nedostatak institucionalne podrške i osjećaj inferiornosti koji se prenosi generacijama stvaraju začarani krug.
Kovačić-Mehinović naglašava da je jednako važno promovirati ženske glasove iz nauke, književnosti i svakodnevnog života: “Majke, komšinice i žene iz mahala – one su tihe junakinje naših emancipacijskih procesa. Njihova upornost više je puta obranila naša prava nego sve deklaracije i konferencije zajedno.”

Mediji i narativ

Pitanje medija posebno je osjetljivo. Iako o slučajevima femicida izvještavaju gotovo svi način na koji se to čini često je problematičan. U fokusu često bude počinilac, dok se žrtva prikazuje kroz prizmu “privatnih problema” ili “porodične tragedije”. Takav pristup, saglasni su sagovornici, održava stereotipe i umanjuje ozbiljnost zločina.

Put ka promjenama

Od narednih izmjena zakona očekuje se mnogo jasnija razrada provedbenih akata, uvođenje budžetske linije za podršku žrtvama, sankcionisanje institucija koje zakasne u reakciji, te obavezna edukacija policije, tužilaštava i socijalnih službi.
Sagovornici upozoravaju da zakon nije dovoljan ako društvo ostane nijemo. Angažman muškaraca, civilnog sektora, akademske zajednice, ali i medija ključan je za prevenciju.


Femicid nije izolovani slučaj niti nesretan splet okolnosti. To je najekstremniji oblik rodno zasnovanog nasilja i kao takav zahtijeva i posebno ime i poseban zakon.
Iz razgovora sa sociolozima, pravnicima, policijom i žrtvama jasno je da BiH stoji na raskrsnici hoće li ozbiljno zakoračiti ka zaštiti žena, ili će ostati društvo u kojem se šutnja i dalje računa kao saučesništvo.

Promijeniti narativ znači prestati nasilje nazivati “porodičnim problemom” i jasno reći: femicid je ubistvo. Svaki put kad institucije zakasne, svaka neizrečena kazna i svaka ignorisana prijava to je poruka da je život žene manje vrijedan.