Godine 2025. šokantna pravna istraga ponovo je otvorila mračno poglavlje bosanskog rata: italijanski tužioci u Milanu pokrenuli su istragu o tvrdnjama da su bogati stranci plaćali da postanu “snajperisti turisti” tokom opsade Sarajeva 1992–1996, te da su učesnici pucali na civile s brda pod kontrolom bosanskih Srba.

Ti događaji danas odjekuju jezivom simetrijom: ljekari na prvim linijama u Gazi izvještavaju da su djeca namjerno gađana, često jednim metkom u glavu ili prsa — povrede koje odgovaraju snajperskoj ili dronskoj vatri. Ovo nije samo priča o ratu. Ovo je priča o tome kako se nekažnjivost, privilegija i nasilje presijecaju — i kako se upozorenja iz historije ignorišu sve dok ne bude prekasno.

Snajperski turizam u Sarajevu: ponovo otvorena historija Tokom opsade Sarajeva, snajperska vatra bila je dio svakodnevice.

Neboderi, brda i strme padine oko grada nudili su idealne pozicije. Jedna od najzloglasnijih ulica, Bulevar Meše Selimovića — često zvan “Snajperska aleja” — bila je pod stalnom prijetnjom. Stanovnici su rizikovali živote svaki put kada bi je prelazili.

Godinama kasnije, istraživači i tužioci počeli su ozbiljno razmatrati nešto što se dugo šaputalo u Sarajevu: da su strani civili plaćali snagama bosanskih Srba da budu odvedeni na te snajperske pozicije i pucaju na nenaoružane ljude.

Godine 2025. javni tužilac u Milanu otvorio je krivičnu istragu. Slučaj je pokrenut nakon 17-stranične pravne prijave novinara Ezija Gavazzenija, uz podršku bivše gradonačelnice Benjamine Karić i bivšeg istražnog sudije Guida Salvinija.

Prema prijavi, učesnici su navodno putovali preko Trsta u Beograd starim jugoslovenskim avioprijevoznikom, a zatim bili sprovođeni na teritorij pod kontrolom Srba iznad Sarajeva.

Još gore, izjave svjedoka ukazuju na to da je postojao “cjenovnik”: civili su mogli platiti da pucaju, a djeca su navodno “koštala više” od odraslih. Sume su bile značajne; prema istrazi, neki učesnici su navodno plaćali čak 80.000–100.000 eura za takvo “iskustvo”.

Bivši obavještajni oficir, Edin Subašić, tvrdi da je o tome obavijestio i bosanske i italijanske obavještajne službe još ranih 1990-ih. Prema njemu, to nisu bili obični borci već dobro opremljeni civili dovođeni s jasnom namjerom — da ubijaju. Subašić je javno govorio kako su se neki autobusi s “zapadnjacima” tretirali drugačije, u pratnji srpskih boraca i sa snažnim oružjem.

Današnja istraga u Milanu postavlja duboka moralna i pravna pitanja dok prikuplja dokaze o nečemu što je dugo smatrano urbanim mitom. Glasovi svjedoka i moć sjećanja Puno prije nego što je slučaj ponovo otvoren, glasovi Sarajeva upozoravali su svijet.

Semezdin Mehmedinović, pisac i filmski autor, bilježio je prizore svakodnevice pod opsadom. Jedno od njegovih najjezivijih djela je kratki film u kojem čovjek trči ulicom — prostorom koji je stanovnicima bio pod stalnim nadzorom snajpera. Na kameri izgleda kao obična rekreacija.

U stvarnosti, bio je čin prkosa i živi dokument. Film završava podignutim srednjim prstom prema pravim snajperskim položajima. Uz Nike slogan: “Just do it!!”

Fotografi i preživjeli nosili su isto breme. Džemil Hodžić, osnivač Sniper Alley Photo Project, godinama arhivira slike opsade — od zgrada izrešetanih mecima do civila koji trče preko otvorenih ulica. Za one koji su to preživjeli, priče o “snajper turistima” nisu bile apstraktne — bile su dio svakodnevnog straha. Gaza 2023–2025: ogledalo nasilja Premotamo li unaprijed u današnju Gazu, disturbing obrasci se vraćaju.




Prema izvještajima, međunarodni ljekari koji od kraja 2023. volontiraju u Gazi liječili su preko 100 djece mlađe od 15 godina s jednim metkom u glavu ili prsa — povrede neusklađene s eksplozijama ili nasumičnim granatiranjem. Jedan hirurg, dr. Feroze Sidhwa, nakon poređenja bilješki s kolegama shvatio je šta vidi: ponavljajuće slučajeve s istim obrascima povreda, u istoj bolnici, sa istim zaključkom: “Neko povlači obarač na dijete.” Forenzičari su pregledali rendgene i zaključili da povrede odgovaraju dalekometnoj snajperskoj ili dronskoj vatri.

Bivši vojni oficiri su se složili: broj i ujednačenost pogodaka čine “slučajnost” nevjerovatnom. Za ljekare i posmatrače ljudskih prava, ovo nije kolateralna šteta — ovo je obrazac, preciznost i vjerovatno namjera. Institucionalni neuspjeh: tada i sada Paralele između Sarajeva i Gaze nadilaze povrede — pokazuju obrazac ignoriranja ranih upozorenja. U 1990-im, upozorenja iz Sarajeva i obavještajnih službi bila su zanemarena.

Sada, u Gazi, uprkos detaljnim medicinskim izvještajima, međunarodni odgovor ostaje djelimičan. Civilno društvo, novinari i pravni stručnjaci tvrde da ovo nije samo priča o sukobu — ovo je test učenja iz prošlosti. Zašto je ovo važno Milanska istraga o snajperskom turizmu je više od historijskog slučaja: to je suočavanje. Ako se dokaže, mogla bi postaviti presedan — da se civili krivično gone za ratne zločine decenijama kasnije. Ali izvan same sudnice, to je moralno pitanje: kako vrednovati ljudski život kada ga je neko vidio kao metu? Jednako hitna je situacija u Gazi.

Izvještaji o djeci s povredama stila snajpera zahtijevaju hitnu, nezavisnu međunarodnu istragu. Uloga svjedočenja — umjetnost, medicina, sjećanje U Sarajevu je Mehmedinovićeva kamera sačuvala trenutak apsurdne normalnosti. U Gazi, doktori, fotografi i medicinski radnici rade isto: dokumentuju, svjedoče i odbijaju da dopuste da se istina zatrpa.

Njihovi glasovi su važni.

Kada institucije zakažu, sjećanje ne smije.

“Za zabavu”:
Gazzanske doktore proganja obrazac ciljanog ubijanja djece Ljekari u Gazi upozoravaju na stravičan obrazac: djeca su pogođena u glavu ili prsa — povrede koje ukazuju na snajpersku ili dronsku vatru — a neki medici vjeruju da se to radi namjerno, čak “iz zabave”. Svjedočenja koja paraju srce Međunarodni zdravstveni radnici izvještavaju isti obrazac: u jednoj istrazi, 15 od 17 doktora opisalo je liječenje 114 djece s jednim metkom u glavu ili prsa.

Dr. Mimi Syed, američka urgentna doktorica, ispričala je kako je liječila djevojčicu Miru, pogođenu dronom dok je hodala navodno u humanitarnoj zoni. “Shvatila sam — ovo su ratni zločini.”

Dr. Sidhwa opisuje kako je već u prva dva dana vidio četvero dječaka mlađih od 10 godina, svih s identičnim ranama glave.

“Forenzičari su potvrdili — ovo nije slučajnost.” “Ubistva iz zabave”? Strah ljekara Najuznemirujući element je moralni zaključak nekih medicinara: da su neka djeca namjerno i precizno gađana — ne kao vojni ciljevi, nego na perverzan način, radi zabave.

Dr. Syed je rekla: “Počela sam se pitati je li blizu naše bolnice neki ludi snajper… ili dronski tim koji ubija djecu samo iz zabave.” Obrasci, a ne haos Dr. Ahmed Yousaf opisuje “dnevne obrasce”: neki dani donose povrede nogu i karlice, drugi gotovo isključivo glave i prsa. Kao da neko bira šta i koga gađa. Toj preciznosti nije mjesto u “slučajnoj vatri”.

Ljekari pod pritiskom Mnogi rizikuju svoj povratak u Gazu ako javno govore. Ali šutnja je, za neke, postala nemoguća. Kao što je jedan rekao: “Ne govoriti više nije opcija.” Šira slika Ovi navodi nisu izolovani: višestruki mediji su ih dokumentovali, a istrage obuhvataju više bolnica u Gazi, od decembra 2023. do 2025. Moralno suočavanje Ovo nisu samo medicinske bilješke.

To su svjedočenja ljudi pod pritiskom koji pokušavaju ispričati ono što vjeruju da je užasna istina: da su neka djeca Gaze namjerno mete. Zaključak: od šutnje ka odgovornosti Snajperske pozicije iznad Sarajeva bile su nekad šapatna noćna mora.

Sada ih Milan tiho, ali uporno istražuje. Istraga — potpomognuta svjedočenjima, umjetnošću i forenzikom — možda će napokon donijeti odgovore. U isto vrijeme, ranjena djeca Gaze traže jednaku hitnost.

Navodi o namjernom gađanju ne mogu se odlagati niti potiskivati. Ako svijet ponovo zatvori oči — posljedice neće biti samo pravne.

Biće duboko ljudske.

I historija će nas suditi ne samo po onome što smo vidjeli — nego po onome što smo odbili vidjeti.