U skladu sa najnovijom Federalnom listom lijekova i preporuka Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO), ljekari porodičnih ambulanti nisu više u mogućnosti prepisati potrebne lijekove jer je isti zavod odredio takozvanu „dijagnostičku šifru“ preko koje se može prepisati neki lijek.

Ova šifra je u skladu sa SmPC-em proizvođača nekog lijeka. SmPC se odnosi na uputstvo za upotrebu lijeka te sadrži sažetak karakteristika istog.

U praksi, ovo znači da pacijenti moraju ili prestati uzimati terapiju, ili kupovati istu svojim novcem obzirom da ZZO više ne pokriva troškove istih. U suštini, ZZO ima ideju da su oni ti koji će nametati kako će se pacijenti liječiti, te u potpunosti zanemaruju mišljenja ljekara specijalista.

Postavlja se pitanje koja je onda poenta ići u ambulantu kada propisani lijekovi nisu dostupni na način na koji su do sada bili? Zašto ZZO želi da bude odgovorno tijelo koje će nametati neke svoje izmišljene metode liječenja? Metode, koje treba napomenuti, su zastarjele.

Kao primjer možemo uzeti lijekove za psihoterapije. Indikacije proizvođača, to jeste ranije spomenuti SmPC za lijekove koji se koriste za psihoterapije su uvelike zastarjele. Dalje, SmPC za ovu vrstu terapija u potpunosti ignoriše studije i meta-analize nuspojava ovih terapija.

To znači da ovaj sistem ne daje jasnu sliku o potencijalnim nuspojavama, kao i sigurnosti nekog lijeka.

Dosadašnja praksa, koja je između ostalog uzimala ovo u obzir sada biva u potpunosti zanemarena. Internacionalne smjernice upotrebe nekog lijeka se ignorišu nauštrb pacijenata kojima ponestaje opcija.

Jedini logičan zaključak zašto Federalna uprava i ZZO ovo rade jeste elementarno neznanje, kao i nezainteresovanost kvazi-stručnjaka da nas vrate u prošli vijek liječenja pacijenata.

Uistinu još jedan maestralan potez amaterske vlasti.