Kako kiša pada duže od dva dana mi već počinjemo da pratimo vodostaj rijeka, gledamo u nebo, provjeravamo gumene čizme i sa najbližima se prisjećamo 2014. godine kao i svih ostalih manjih i većih poplava. Strah se usadio u kosti naroda. Poučeni lošim iskustvima, svjesni da vlast godinama ne radi ništa na prevenciji prirodnih katastrofa, vjerovatno i pomalo nesvjesni da i mi kao narod doprinosimo istim, plašimo se svakog pomena poplave.
Jasno je da posljedice mogu da budu nesagledive. Stanje nasipa je upitno, tako da je strah opravdan. Nadležni uvjeravaju da nema razloga za paniku, ali u isto su uvjeravali stanovnike Doboja 2014. godine.
Šta ako do poplava dođe, i ne daj Bože ostanemo zaglavljeni? Za početak, trebalo bi pripremiti pitke vode i nekvarljive hrane za nekoliko dana. Treba pripremiti ćebad i toplu odjeću, jer električne energije vjerovatno ne bi bilo, a ako su vam drva u podrumu i do njih biste teško došli.
Ipak, da ne širimo paniku, vjerujmo državi i institucijama. Nije kao da su do sad nekad zakazale