Možda bi trebali znati nešto više zašto netko "više nije aktivan". Ako je to nevažno, možda i vi i ja laHko možemo jednog dana postati "neaktivni".
Vremenska prognoza
Na digitalnom trgu zvanom Plenum, gdje su se ponekad mišljenja znala lomiti k'o bajata kifla u studentskoj menzi bivše nam države — prije nekoliko dana pronalazim mrvice.
Ugledam mali crveni bedž. Znak. Poruku hladnu k’o automatizirana birokracija 21. stoljeća:
"Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu."
Bez najave. Bez fanfara. Bez drame. Samo nestade.
Ispario kao misao u sred autokorekcije.
Možda vani pada kiša, a nema kišobrana. Pa ne može izići.
"Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu."
Nitko, čini se, ne zna gdje je autor otišao. Ili ne želi da zna. Ili ne smije.
Valjda bismo imali pravo znati zašto.
"Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu."
Ako to nije važno, lako i ti i ja možemo postati "neaktivni".
Bez traga. Bez crvene ikone. Bez ijednog “seen”.
Samo muk. I kiša.
I naravno — bez kišobrana.
"Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu."
Netko pak može reći — hej, nije to toliko važno.
Ali znaš, ako nije važno, onda ni ti ni ja nismo.
"Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu."
Bez tona. Bez boje. Bez konteksta.
K'o smrt u PowerPoint prezentaciji.
"Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu."
Sutra i mi možemo nestati i nitko neće trepnuti.
Nema crvene ikone. Nema zvona.
Samo — muk.
I kiša.
Bez kišobrana.
Samo:
"Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu."
Tako Plenum ostade bez jednog dosta snažnog glasa.
Da li je bio mudar? Ili lud?
Ili samo previše stvaran za ovu simulaciju života i demokracije?
Za ChatGPT-generiranu hiperprodukciju savjeta “profesionalnih” sedamnaestogodišnjih lajf-koučeva...
Možda je autor samo postao previše direktan.
Poznato je da onaj koji se previše ističe, koji iskače iz mase, često postaje meta i biva skraćen za glavu.
A možda se autor samo malo umorio...
Ne znam. Krhko je neznanje.
Znam samo jedno:„Ovaj autor više nije aktivan na Plenumu.“
I da mi se to baš ne sviđa.
U pozadini ide pjesma Tome Zdravkovića:
“Kiša je padala, a ja sam plakao za njom, ulica duga, k’o moja tuga, ostaće u gradu tom...”
U vremenskoj prognozi najavljuju da će sutra padati kiša.
AUTOR:
Po obrazovanju i pozivu ovaj autor bi trebao biti glas drugih. Nije siguran da li je to uvijek bio. Ali sada — stvarno to želi biti. Makar sa par tjedana zakašnjenja. Toliko je čekao da vidi hoće li doći do odgovora bez javnog pitanja.
