Imam osjećaj da od kad je prohodao, hoda za kozama. Ispočetka sa njim bivala starija sestra, otac ili mati. Sad je uglavnom sam sa svojim blagom. A još uvijek ide u osnovnu školu.
Sretnemo ga ovako ponekad kad planinarimo, najčešće na Brvancima, često je gore. A ponekad i on planinari sa nama. Tad su koze, kaže, u štali, fino im i tamo.

Danas smo ga zatekli na istom mjestu, sjedi na klupi za stolom između visokih stabala, s mirnim pogledom na svoje stado, svoje bogatstvo. A pogled mu se dalje pruža na mnoga zanimljiva mjesta. Vidi odatle kako se Šešićka planina nadvila nad Šešiće i Sefere, vidi Šiljatu stijenu kako nadgleda Karaulu, vidi Lazine, tek se zazelenile. Iznad sebe ne vidi od šume, al' zna da su tu Hamamdžići, pusti Hamamdžići. Na drugu stranu, koliko mu drveće dozvoli, može vidjeti Hatarićka brda i poneko selo i livade i šume ispod njih.
Ali njegov je pogled u prvom planu, na mobitelu, povremeno na kozama, sa prelijepim prizorima u drugom i trećem planu na koju god stranu se okrene. Rahat.

Sjednemo da progovorimo koju sa njim. Koze se brzo odmakeše od stola za kojim sjedi, ali ne odoše daleko. Kao kad u kuću dođu neki važni gosti, pa se domaćini brzo podignu sa sećije, da ustupe mjesto gostima. Tako i Alijine koze. Kasnije, kad su vidjele da sjedimo i razgovaramo prijateljski sa njim, grupno priđoše stolu, gledajući u nas kao publika. Dva jareta se čak proguraše među nas i popeše na klupu, pa na stol. Umiljati su i više nas se ne boje, kao kad smo tek došli.

Kaže da ima 20-ak koza, 10 muznih, ali samo dvije muze, ostale doje jarići. Kozje mlijeko je kvalitetno, zdravo i na cijeni. Ne upitah ga uspije li šta prodati ili sve ostavlja kući. Meha ga pita ko ih muze, a on nekako ponosno odgovara: ''ja, ko će drugi, sestra neće (ili je rekao da ne zna), mama radi, ja ih muzem'' A na njemu se stvarno i vidi da to voli. A tek mu je 15-ak godina. Najčešće je, kaže, tu na Brvancima, ne smije ih vodit po tuđim njivama na ispašu, a tu im i fino. I njemu i kozama.

Nismo se dugo zadržali, umorni smo, a i da nas ne bi kiša uhvatila. Alija kao da ni za to ne mari. Pozdravismo se sa njim i odosmo svojim putem. Taj susret sa njim mi ostade u mislima kao jedan od važnih trenutaka koji su obilježili dan, a takvi trenuci uglavnom budu inspirativni i često poučni.
Ići će Alija u iduću nedjelju sa nama na pohod, ako Bog da, kaže da planira. Tako da nećemo vidjeti koze, one će biti u štali. Ali vidjet ćemo Aliju, momka koji mnogima može biti primjer ustrajnosti, čestitosti. I momka kojem bismo, da smo svjesni pravih vrijednosti, mnogi zavidjeli.

Ejvala ti, mlado momče.

Ajdin Sefer, 12.05.2024.