Koliko zapravo mislimo o invalidima i o djeci sa posebnim potrebama?
Svaki drugi trotoar je uredno uređen,kocke su na njemu,drveće i kanta pored. Šta mu fali? Fali mu prilaz za ljude u kolicima.
Skoro pa svaki drugi trotoar u Mostaru nema prilaz za kolica.Niti se invalid može popeti niti saći.
Šta je tek sa ulaskom u određeni prostor? Hoteli i restorani nemaju prilaz za invalide. Zar od toliko hotela i menadžmenta niko se nije sjetio da napravi obični prilaz za invalide?
Eto kao problem bio,nisu se sjetili. A da je neko iz njihove blizine sjetili bi se sigurno ( satira )
U kakav se narod pretvaramo kada nemamo ni mjesta za invalide. Postavili smo sve na velika mjesta,samo invalide na zadnje mjesto.
Čak i djeca se danas odmiču od njih,kao da su neki bauk. Briga o invalidima nam je postala haos,baš kao i država.
Tek od nedavno se u Mostaru počelo praktikovati da se naprave trotoari sa prilaskom za invalide. Počeli smo sa nečim,i to je nešto,makar za primjer drugima.
Na trotoarima su nam redovno rupe i izbočine,i normalan bi se čovjek polomio,a kamoli invalidi.
