Na zidu stambene zgrade u Mostaru, ispisan je grafit koji sadrži više poruka pisanih crnim i crvenim sprejem.
Gornji dio čini rečenica koja referira na teritorijalno širenje i historijski kontekst, uz dodatak simbola i godine, dok se u donjem dijelu nalazi natpis "Ustaše Mostar: fašizam živi!".
Različite boje i raspored sugeriraju da grafit nije nastao u jednom trenutku, već kao slojevita intervencija više autora ili u različitim fazama.
Scakako da, spominjanje geografskih referenci i ideoloških termina ukazuje na pokušaj da se prostor simbolički definira i poveže sa određenim historijskim interpretacijama.
Gornji dio grafita, onaj o povijenom kontekstu odnosno granicama, jasno prikazuje svijest okoline o proučavanju povijesti.
Sto puta ponovljena laž je istina, a upravo tim putem se nastoji ići kroz pisanje ovakvih grafita, alaudirajući da je NDH tekovina još uvijek prisutna u Mostaru.
Ona ista NDH koja svojata granice do Drine i zaziva crna odijela.

Ako posmatramo kroz prizmu propagande, ovaj grafit pokazuje kako javni prostor može postati mjesto konkurentskih poruka koje nastoje oblikovati percepciju prolaznika.
Gornji natpis koristi povijesne reference i teritorijalne aluzije kako bi sugerirao određeni politički i identitetski okvir, oslanjajući se na prepoznatljive simbole i narative koji već imaju emocionalno i ideološko značenje u Mostaru.
Takav pristup odgovara osnovnim principima propagande, pojednostavljivanje poruke, oslanjanje na poznate simbole i pokušaj povezivanja prostora sa određenim kolektivnim identitetom.
Nadalje, jedan od osnovnih principa propagande jest ponavljanje poruke, u ovom primjeru, poruke fašizma koja zapravo i već dugo odzvanja Mostarom.
Pitanje ostaje, kako ovakve poruke ne bude akciju u predstavnicima vlasti u Mostaru?
Da li su i oni taoci ovakvih politika?

Ukoliko posmatramo nedavni pokušaj brisanja grafita Slobodana Praljka iz naselja Ortiješ, te upade u mjesto Baćevići gdje živi pretežno srpsko stanovništvo (slučaj lijepljenja ustaških stickera i pisanje ustaških simbola na spomeniku NOBa), onda dolazimo do svjesnog propagandnog djelovanja koje svoje utemeljenje pronalazi duboko u prošlosti.

U kontekstu propagande, ovaj grafit može se i interpretirati kao oblik afirmacije ideološkog narativa koji se oslanja na historijske reference i simbole povezane s fašističkim nasljeđem.
Odnosno, prihvatanje jedne ideologije. Takve poruke ne djeluju izolirano, već se često nadovezuju na postojeće društvene i političke tenzije, posebno u sredinama poput Mostara gdje je javni prostor i dalje obilježen posljedicama ratnih sukoba iz 1990ih.
U tom smislu, grafit se može povezati s narativima koji proizlaze iz rata u Bosni i Hercegovini, uključujući i sukobe između Bošnjaka i Hrvata, pri čemu simboli i poruke služe kao način reinterpretacije ili održavanja određenih kolektivnih sjećanja.

Drugim riječima, ratne granice su možda i pobrisane, no one teritorijalne nisu.
Danas se u Mostaru fašizam slavi kao Nova godina.
Svjedočili smo skrnavljenju Partizanskog spomen groblja i lupanju ploča.
Osim toga, prisutan je i emocionalni princip djelovanja, pogotovo u dijelu suživota, gdje se emocionalnim putem nastoji postići akcija.


Članak nema namjeru nikoga da uvrijedi, a u idućim člancima analiziramo druge grafite.