Nažalost sve su učestalije vijesti u novinama, člancima, vijestima o nasilju u porodici, fizičko i psihičko. Sve se više normalizuju stvari koje nisu normalne, počevši od batina nad djecom pa nad ženama.
Osoba koja udara malu djecu koja im ne mogu i ne smiju uzvratiti udarac, šta mislite kolike su vjerovatnoće da isto neće udariti drugu odraslu osobu? Sasvim je logično da niko neće napadati osobu koja je superiornija i jača ali osoba koja je jednom napala slabiju osobu od sebe na bilo koji način, fizički ili emotivno, ogromne su šanse da će to iznova ponavljati.
Zlostavljači uglavnom kontrolišu članove porodice verbalnim uvredama, finansijskom kontrolom i prijetnjama. Ako te taktike ne uspiju prelaze na fizičko nasilje. Nasilna ponašanja stvaraju strah kod žrtve, osjećaj nemoći i sprečavaju je da radi ono što želi.

KAKO PREPOZNATI NASILJE KOD DRUGIH?

• Vidite da je nečiji partner uvijek u blizini u svakom trenutku ili čak roditelj da ne ispušta dijete iz vida u starijim godinama ( dovoljno staru i sposobnu da se brinu o sebi) te ih prate svuda velike su šanse da trpe ogroman pritisak i da im se kontroliše ponašanje u svakom momentu.
• Ako neko prikriva bolove što se da lagano primjetiti jer ih bole modrice na svaki dodir i Vi primjetite iste i na svaki Vaš upit o tome uvijek daju iste izgovore da su pali i udarili se i sl. To je ogroman znak nasilja u porodici.
• Vidite naglu promjenu u ponašanju kada se određena osoba pojavi, više nisu nasmijani ili im se jednostavno pogled promjeni i govor tijela (ukočeni su, paze na svaki potez...), ogroman je znak kontrole ponašanja od strane zlostavljača.
• Osoba koja se naglo trza na određene pokrete i nesvjesno se hvata za ruku, glavu ili vrat (suptilno i skoro neprimjetno nakon trzanja) vjerovatno je žrtva dugoročnog nasilja gdje je tijelo izgradilo mehanizam odbrane.

Da naglasimo, ovi znakovi ne moraju uvijek značiti striktno nasilje, bilo bi najbolje ako ste sumnjičavi da direktno pričate sa tom osobom i pružite joj ruku pomoći. Žrtve se neće odmah povjeriti o tme šta proživljavaju treba im vremena, budite uvijek uz njih i da se osjete sigurnim te da prihvate Vašu ruku pomoći.

KAKO POMOĆI?

Uvijek je najbolje rješenje otići u policiju i sve prijaviti ali Vaša prijava malo šta znači ako sama žrtva ne ispriča svoju stranu priče, pogotovo ako je osoba punoljetna. Kao što smo već spomenuli, najveći uticaj ćete imati ako razgovarate sa žrtvom i jačate njihovo samopouzdanje.

Ako ste vidno prisustvovali nasilju, na ulici, u školi ili čuli u komšijskoj kući pozovite pomoć. Zovite policiju, Socijalnu službu, ne ustručavajte se pružiti pomoć nemočnom. Plač koji čujete je zapravo poziv upomoć.
Nemojte stajati po strani i biti razmišljanja „Neću da se miješam“ ili „ Neka sami riješe problem“.

Za kraj bi ponovo naglasak stavili da budete prije prijave ili upita za pomoć sto posto sigurni da je u pitanju nasilje jer niko ne želi lažno okriviti nekoga za tako ogromnu stvar i nepravdu.