U svijetu lažnih morala, uzora i loših odluka teško je pronaći onu vjernu osobu. Barem danas kada mnogi misle da je lako, zbog društvenih mreža.. ipak, varaju se. O zadivljenosti, ljepoti i izboru divnih riječi kojima Sajfer opisuje svoju Lelu je nemoguće pisati. Osim ako niste Sajfer.

Svjetlo koje u nekome probudite, podrška koju nekome date je neizmjerna. Sajfer je to sa Lelom naučio i siguran sam da je kroz neke životne lekcije prošao sa pravom osobom.

Rekao bi Sajfer mnogima što-šta, ali samo Leli one prave istinske riječi "Moj si nemir pa neka mi sude". I baš je tako. Kao da je zapisano negdje davno da u moru loših stvari se stvori ono malo svjetlo koje nas vodi kroz tu tamu. Nekako, svoju ljubav uvijek ogledam u Sajferu i Leli. Ljubav koja se ne može opisati, ljubav koja ne poznaje granice niti riječi " ne mogu, ne želim".

Ljubav i njena prava definicija se ogledaju u osobama kao što su Sajfer i Lela. Dvije duše koje se skupe zajedno i čine Sunce i njegove zrake. Sunce je lijepo, ali svi ga pamtimo po zrakama. Zrake su lijepe i griju, ali bez Sunca ih ne pamtimo. Tako i ljubav, jedno bez drugog ne može.

Zato, u moru nemira, dopustite da Vas pronađe Vaša Lela, a vi budite njen Sajfer. Pjevajte joj, cijenite je, volite je.. i nemojte gledati u novac.. nije sve u njemu, niti je ikada bilo. Lela i Sajfer su pravi dokaz toga. Uvijek budite svjesni jedni drugih i njihovih potreba. Čuvajte svoje Lele i pustite im dušu, kako bi one Vama predale srce.

"Tvoje oči su vodile me, tamo gdje idem danas bez ikog" bi nazvao definicijom ljubavi jer ona to i jest. A tebi.. mislim da ću ipak pustiti Sajfera da najbolje piše "O tebi".. jer ja... Ja više nemam snage i emocija.. Neka svaka njegova riječ bude jedan mali svijet u našem životu. Svijet koji ćemo živjeti i osjećati