Sve češće možemo čuti o tome kako je institucija tradicionalne porodice ugrožena. Takođe, vjerski poglavari, političari i razni drugi patrijarhalno orjentisani ljudi nas ubjeđuju da to ne smijemo dozvoliti jer je porodica ćelija svakog društva, naroda i države.
Ko je, ako slušamo njihove riječim kriv za takvu situaciju?
-Feminizam, jer prava žena su smrt za porodicu.
-Društvene mreže jer su društvene mreže zlo modernog vremena.
-Zapad i trendovi sa Zapada jer odande ne dolazi ništa dobro.
-Pederi jer pederi neće da se žene i prave djecu. Fuj, sve bih ja to...
-Lezbejke, njima je oprošteno jer volimo da pogledamo porno sadržaj s tom tematikom, ako nisu feministkije, naravno. Ali feministkinje su svakako ružne, njih ne bismo ni gledali

Vjerovatno sam neki od razloga koje navode zaboravio. Naravno, napisao sam sve malo karikirano ali važna je suština. Ipak, jednog krivca zaboravljaju navesti, a to su upravo oni.
Patrijarhat je neizlječiva bolest tradicionalne porodice koja je vodi u smrt.
Podređeni položaj žene je kroz vijekove odgovarao samo muškarcu "hranitelju". Ženi taj položaj svakako nije odgovarao jer je bila tek malo slobodnija i manje izrabljena od roba, a djeci nije odgovaralo jer em su bili jeftina radna snaga em su gledali loš položaj majke. Porodica je opstajala jer šta bi drugo, niko nije imao gdje i svi njeni članovi su bili zavisni od "hranitelja". Čak i kad bi djeca odrasla, sinovi se oženili i ostajali na ognjištu, oni nisu bili slobodni, pitao se opet otac jer on je glava. I tako su se rađale generacije obespravljenih.
Naravno, kroz vaspitavanje i tradiciju svi su naučeni da prihvate taj položaj. "Poštuj oca svoga i mater svoju", nema veze što otac ne poštuje tu istu mater. Poštuje je, ali dok mu dobro služi.
Ne znam da li je tako bilo u realnosti, nisam živio u nekim starim vremenima (smatram svoju porodicu modernom i relativno zdravom, izlječenom od nekih ranijie naučenih stvari) ali čitajući književna djela ili gledajući filmove usudio bih se uporediti ljubav domaćina prema domaćici sa ljubavlju domaćina prema konju ili psu koji mu dobro služe i obavljaju posao.

Takav patrijarhat nije mogao trajati vječno, ljudi su se obrazovali i počeo je da umire. Tradicionalna porodica je ostala oslonjena na njega i počela da umire sa njim.
Zapravo, ja uopšte ne mislim da je porodica ugrožena, samo se prilagođava vremenu. Razvod nije smrt porodice. Djeca koja žive kako žele nisu smrt porodice. Muškarac koji pegla nije smrt porodice.
Ono što je oni likovi s početka teksta brane nije porodica. Ono što oni brane nije čak ni patriajrhat. Ono što oni brane je njihova pozicija u društvu. Svijet je evoluirao, oni nisu.
Možda su oni zaboravili jednu stvar, porodicu na okupu treba da drži međusobna ljubav, a ne sila i ekonomska zavisnost o "hranitelju"-
Što se tiče osnovne ćelije države i društva, porodica jeste jedan od stubova (porodica kakva postaje, ne ova umiruća), ali sloboda je ipak noseća greda, nju ne smijemo žrtvovati ni zbog porodice.