Jedite manje, spavajte više = živite duže

Dugo sam mislio da se život mjeri uspjesima, zlatnim medaljama, novcem i time koliko toga možeš napraviti u jednom danu. A onda sam shvatio – ne mjeri se. Život se troši. I jedino pitanje je: pametno ili uludo?
Za mene se istina može sažeti u nekoliko jednostavnih riječi: jedi manje, spavaj više, živi duže.

Hrana – znati kada stati

Kao tinejdžer, jednom sam za opkladu pojeo 20 baklava. Dvadeset minuta bio sam ponosan na sebe… a onda sam sve povratio. Povratio sam sve baklave, jer šećer je otrov. Toliko mi je bilo zlo da sljedećih više od 20 godina nisam okusio nijednu. Godinama, kad bi mi netko ponudio baklavu, samo bih se nasmijao i kazao: “Ne, hvala, ja sam svoju kvotu davno ispunio.” Lekcija? Hrana je gorivo, a ne teret. Nije stvar u tome koliko možeš pojesti, nego kada znaš reći “dosta.”

Kretanje – sloboda, ne kazna

Nekad sam vježbao do iznemoglosti – dva ili tri puta dnevno. Danas mislim suprotno – dovoljno je kretati se. Hodam dok mi se misli ne raščiste i srce ne kuca mirno, a ne kao motor pred eksploziju. Hodanje je terapija koju svi imamo, a ne košta ništa.

San – ukradeno ili darovano vrijeme?

Godinama sam vjerovao da će mi duže ostajanje budan dati više života. Glupost. Kad si neispavan, dan se čini duži, ali ti postaješ kraći. Sporije misliš i brže se razdražiš. Kad spavam dovoljno – sve ostalo ide lakše.

Smijeh i smislen rad

Volim humor. Pravi smijeh briše godine i spaja ljude. Bez njega duša vene. Smijte se ljudi. Ako ne znate kome, smijte se samom sebi. A rad? Volim raditi, ali samo ako ima smisla. Rad bez smisla je kao žvakanje ižvakane žvake – pokret bez okusa. Već godinama radim posao za koji sam solidno plaćen – a koji bih jednako rado radio i besplatno. To valjda dovoljno govori.

Ljubav – početak i kraj

Možeš jesti zdravo, spavati uredno, trčati maraton – ali bez ljubavi sve je isprazno. Ljubi sebe, da znaš kada trebaš stati. Ljubi druge, da imaš s kim podijeliti smijeh i tugu. Ljubi život – jer bez ljubavi sve se svodi na puko preživljavanje.

Za kraj

Naravno, nisam savršen. I danas ponekad pojedem previše, ostanem budan do kasno ili preskočim šetnju. Ali podsjetim se: život nema reprizu. Ako ga ne živim danas, neće mi se vratiti.
Zato cijenim riječi iz Biblije koje me uvijek pogode pravo u srce:
“A sada: ostaje vjera, nada i ljubav. Ali najveća među njima je ljubav.”
U toj jednoj rečenici stane sve: smisao, zdravlje i sam život.

O AUTORU:
Nenad Bakaj je psihološki savjetnik, psihoterapeut, klinički socijalni radnik i životni trener. Živi i radi u Australiji i dostupan je za online savjetovanje.