Veliki pozdrav, dragi čitaoci Plenuma, vaš najdraži blog babuka je ponovo tu. U starim pričama, onima koje se prenose s koljena na koljeno, krije se nevjerovatna količina mudrosti. Od legendi do života vjerskih ličnosti, iznova se susrećemo s istim izazovima i obrascima koji se, bez obzira na vrijeme i okolnosti, stalno ponavljaju kroz historiju čovječanstva. Borba između dobra i zla je vječna tema, jednako prisutna danas kao i prije hiljadu godina.

Posebno je zanimljiv narativ o „izabranom čovjeku“ — onome koji će se pojaviti, pobijediti zlo i donijeti mir. Taj motiv danas gledamo u filmovima i pop kulturi: bilo da je u pitanju Matrix, superheroj u plaštu ili neki futuristički spasitelj, uvijek se čeka taj jedan koji će riješiti sve probleme. Taj narativ ima duboke korijene u religiji — Isus, kojeg i kršćani i muslimani vide kao izabranog, onoga koji će pobijediti antikrista i uspostaviti pravdu i mir na Zemlji. Međutim, nisu sve poučne priče epske, filmske i spektakularne. Neke su tihe, jednostavne i upravo zbog toga snažne. Jedna od mojih najdražih govori o starom ribaru koji se izgubio na moru.

Legenda kaže da je ribara zateklo snažno nevrijeme i odnijelo ga daleko od kopna. Nakon dugog lutanja, iscrpljen i bez nade, shvatio je da mu je preostalo samo jedno — da se pomoli Bogu za pomoć. Nedugo zatim ugledao je čamac kako mu prilazi. Nepoznati čovjek ga je srdačno pozdravio i upitao treba li mu pomoć. Ribar je mirno odgovorio da ne treba, jer se pouzda u Boga i vjeruje da će ga On spasiti. Čovjek je zbunjeno slegnuo ramenima i nastavio svojim putem. Starac je nastavio moliti, ovaj put još skrušenije. Nekoliko sati kasnije, pojavio se drugi čamac, s dva ribara. Ponovo isto pitanje: „Treba li pomoć, legendo?“ Starac se ljubazno zahvalio i ponovio da je molio Boga i da je siguran da ga On neće ostaviti na cjedilu. Ribari su se pogledali, mahnuli mu i otplovili dalje. Kako je sunce počelo zalaziti, ribara je obuzeo strah. Po treći put se obratio Bogu, sada već očajan: „Bože, ako me spasiš iz ove nevolje, obećavam da ću cijeli život posvetiti tebi, živjeti po tvom zakonu i pozivati ljude tebi.“ Čim je izgovorio te riječi, začuo je glas: „Poslao sam ti dva čamca, a ti si oba odbio. Šta hoćeš više?!“ Starac je, čini se, očekivao čudo — da se iznenada probudi u svom krevetu, i nije prepoznao ribare kao Božiju pomoć.

Jedna druga priča, bliža našem vremenu, govori o mladiću koji je redovno išao na molitvu. Jednog jutra, na putu do Božije kuće, ugledao je beskućnika kako spava ispod mosta. Prizor ga je uznemirio, ali je tog istog jutra na molitvi zamoli Boga da pomogne tom čovjeku. Susret se ponavljao danima. Jednog jutra mladić je skupio hrabrost, prišao beskućniku i upitao treba li mu nešto. Jesen je već bila na izmaku, pa mu je donio odjeću i nešto hrane. Dani su prolazili, hladnoća se pojačavala, a mladić je i dalje viđao svog novog „komšiju“ i nastavljao moliti Boga za njega. Dugo je razmišljao kako da mu pomogne, a da ga ne ponizi. Na kraju je kontaktirao lokalno prihvatilište. Radnici su ubrzo došli, razgovarali s iscrpljenim čovjekom i smjestili ga na sigurno. Sljedećeg jutra, mladić je istim putem išao na molitvu. Ispod mosta su ostali samo tragovi stare odjeće. Tog jutra, u tišini molitve, čuo je topao i umirujući glas: „Eto, pomogao sam mu.“

Nekada nam Bog u pomoć pošalje alate. A nekada smo taj alat mi.

Soundtrack bloga: