Ovaj članak pišem svom ,nadam se ,budućem suprugu, osobi koju sudbina dovodi u moj život. Kroz svaku riječ želim izraziti svoja nadanja, emocije i molitve za našu zajedničku budućnost. Nadam se da ćemo zajedno graditi život ispunjen ljubavlju, smijehom, razumijevanjem i porodičnom srećom.
Upoznala sam te. Nisi više samo slika u mojim mislima, nisi više samo dova izgovorena u kasnim noćima, ti si stvaran, ti si tu.
Tvoj glas je postao moj mir, tvoj pogled moj oslonac, tvoje prisustvo moj dom. Sudbina nas je spojila, baš onako kako je bilo suđeno, a sada je na Allahu da odobri ono što želimo , da našoj ljubavi podari bereket, da nas u hajru sastavi i u hajru nas vodi kroz život.
Kada te pogledam, vidim više od sadašnjosti. Vidim budućnost, vidim dom ispunjen smijehom i toplinom, vidim nas kako sjedimo u tišini, a ipak govorimo više nego što riječi mogu izreći.
Vidim male ruke koje nas grle, djecu koja trče oko nas, njihovu iskrenu sreću u očima dok nas dozivaju.
Zamisli, jednog dana, naš dom.
Onaj pravi, onaj koji ćemo zajedno graditi, ne samo zidovima i krovom, već ljubavlju, strpljenjem i razumijevanjem.
Naša djeca, naše male verzije, trčat će kroz hodnike, smijati se na sav glas, plakati kad padnu, ali uvijek imati nas da ih podignemo, da ih naučimo kako svijet može biti težak, ali i prelijep, kako se hrabrost ne mjeri snagom, već dobrotom srca.
Bit ćemo njihova sigurnost, njihova luka, njihova ruka koja vodi.
Gledaćemo ih kako rastu, kako uče prve riječi, kako se smiju dok ih ljuljamo u naručju. Naše djevojčice, nježne i mudre, naši dječaci, snažni i hrabri ,ali iznad svega, naša djeca, nevina i čista, dar koji nam Allah pokloni da ga čuvamo i vodimo pravim putem.
Zamisli kako će jedno jutro izgledati .
Miris kahve u zraku, mirni glasovi isprepleteni dječijom grajom.
Ti i ja, umorni, ali sretni, gledamo ih kako se igraju, kako istražuju svijet s radošću koju samo djeca mogu imati. I onda, kad ih uveče pokrijemo dok spavaju, pogledamo jedno drugo i znamo vrijedilo je.
Vrijedilo je svake suze, svake borbe, svakog truda.
Bit će dana kada će nam biti teško, kada će nas život stavljati na iskušenja, kada će obaveze i umor pokušati da nas udalje.
Ali znaj, nikada neću otići. Jer ljubav nije samo u onim lijepim trenucima, ljubav je u ostajanju, u razumijevanju, u traženju puta jedno do drugog uvijek iznova.
Biće dana kada ćeš me vidjeti sretnu, onako iskreno, dječije, kada će mi oči sjajiti i kada će svijet izgledati kao mjesto puno čuda.
Biće dana kada ću biti tvrdoglava, kada će mi se u pogledu osjetiti ponos, kada ćeš znati da neću lako odustati od onoga što želim.
Biće dana kada ću biti tiha, kada ću nositi u sebi težinu svijeta, kada ću samo željeti da sjediš pored mene i ništa ne govoriš, jer će mi i tvoje prisustvo biti dovoljno.
Ponekad ću biti neshvatljiva, možda čak i sebično tiha, ali znaj da ću te uvijek voljeti iskreno i duboko, onako kako samo ja znam.
Neću ti uvijek govoriti koliko mi značiš, ali ću to pokazati u sitnicama ,u načinu na koji ću ti skuhati kafu onako kako voliš, u tome kako ću zapamtiti sve one male stvari koje te čine sretnim, u tome kako ću uvijek stajati uz tebe, čak i onda kada cijeli svijet bude protiv nas.
Želim da znaš da u meni nećeš imati samo suprugu .
Imat ćeš najboljeg prijatelja, saputnika, nekoga ko će uvijek biti tu. Nekoga ko će vjerovati u tebe onda kada i sam budeš sumnjao. Nekoga ko će znati kada ti treba prostor, kada ti treba tišina, ali i kada ti treba riječ koja će te podići.
Neću ti obećavati bajke, jer znam da život nije uvijek lijep. Biće dana kada ćemo se svađati, kada nećemo moći pronaći zajednički jezik, kada ćeš me nervirati,,i ja tebe ,i kada će ti moje riječi zvučati preteško.
Ali nikada neću otići. Jer ljubav nije samo u lijepim trenucima, ljubav je i u onim teškim , u ostajanju, u razumijevanju, u pronalaženju puta jedno do drugog, uvijek iznova.
Zajedno ćemo graditi dom. Ne mislim samo na zidove i krov, već na onu posebnu toplinu zbog koje će se svuda drugo činiti hladnim. Našu malu oazu mira, gdje ćemo znati da, bez obzira na sve što se dešava vani, ovdje uvijek pripadamo jedno drugome.
Biće dana kada ćemo putovati svijetom, istraživati nove gradove, šetati ulicama koje nikada prije nismo vidjeli, ali isto tako, biće dana kada ćemo sjediti u našem domu, u tišini, uz šoljicu čaja ili kafe, i znati da nam ništa više ne t
reba.
Ti si moj oslonac, moj izbor, moj amanet od Allaha. I neka nas On vodi kroz sve što dolazi, neka nas učini najboljim jedno za drugo i najboljim roditeljima onima koji će jednog dana nazvati nas svojim svijetom.
