Narodi sa ovih brdovitih balkanskih područja skloni su sujevjerju. Barem dobar dio njih, čast izuzecima. To sam uvidio već odavno, još prije desetak godina, dok sam kao medreslija hodao po iftarima i sijelima, a ljudi me ispitivali šta ih zanima. Vjera od nas u određenim situacijama, zaista, traži da vjerujemo u ono što je nedokučivo našem razumu, ali je granica između vjere i sujevjerja uglavnom jasna i zna se šta je šta. Međutim, mi smo takvi, da nam je draže raspravljati i razglabati o onome što ne znamo, ne vidimo i teško možemo dokučiti, nego usvojiti i primjeniti ono što je jasno, što se zna i oko čega nema dvojbe.

Nikada me niko na tim iftarima i sijelima nije pitao kako se ispravno uzima abdest, kako se ispravno klanja, ne zato što svi to znaju do u detalje, nego zato što mnoge to i ne interesuje. Ali su me zato uredno propitivali kako džini uđu u čovjeka, kako se liječi sihr, znam li učiti rukju i koji su predznaci sudnjeg dana.

Priča o Ajvaz-dedi ima smisla. I možda nam nije pravo pitanje da li je to samo legenda ili se stvarno desilo. Kad pogledamo suštinu, to je najmanje bitno. Ono o čemu se tu treba pričati jesu pouke priče.

Narodna predaja kaže:
''Stijena je ometala polaganje vodovoda i radi toga je Ajvaz-dedo išao 40 dana svako jutro do stijene i tu klanjao sabah namaz, te molio Allaha dž.š. da se stijena rastavi, kako bi mogao provesti vodovod. Četrdeseto jutro kada je klanjao sabah namaz, počeo je učiti dovu i učeći zaspao. U snu je vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu zaista rastavljenu.”

Šta su pouke ove priče?

• Rad i trud - jer su ljudi radili na polaganju vodovoda, činili su što je u njihovoj moći dok nisu došli do stijene - prepreke koja je jača od njih. Nije Ajvaz-dedo molio Uzvišenog da im napravi vodovod ili stvori izvor ''poviš' kuće'', nego su učinili sve što su mogli, pa tek onda posegli za molitvom.
• Upornost - jer kad su došli do stijene Ajvaz-dedo nije odustao, nego je tražio drugi način da prevaziđe prepreku.
• Ustrajnost - jer Ajvaz-dedo nije odustao nakon sedmicu dana, nego je ustrajao u odlascima do stijene i molitvi pred Onim koji molitve uslišava.
• Vjera - jer je Ajvaz-dedo vjerovao u Svemogućeg i bio svjestan da je, nakon što su uradili što je do njih, sve ostalo u Božijim rukama.
• Strpljenje - jer se nije rastužio, razljutio ni posustao, kada mu molitva nije uslišana ''od prve''
• Nada - jer nikada nije izgubio nadu u Božiju milost.
• Snaga iskrene molitve - dove - jer vidimo o kakvoj se snazi radi, ali samo uz uslov da se ispune gore pobrojane stavke.

Dakle, rad i trud, upornost, ustrajnost, vjera, strpljenje, nada i molitva.
A šta neuki Bošnjo zna o tome? Čarobna stijena, sveti kamen, čudotvorna voda...

Lakše je vjerovati da je Ajvaz-dedo bio neka vrsta čarobnjaka, evlije ili tako nešto i čarobnim štapom poput Gandalfa ili Harry Pottera rastavio stijenu, nego uzeti pouke i reći da je samo svojom upornošću, predanošću, snagom vjere i nade, iskrenom molitvom zaslužio Božiju milost. Jer ako se otmemo sujevjerja i ideja o čarobnim stijenama, bio bi red da slijedimo primjer Ajvaz-dede, istinski vjerujemo, radimo, ustrajno činimo dobro i iskreno se nadamo u Božiju pomoć. A to je za mnoge od nas previše.

Ajvaz-dedo i Pruščani rade vodovod, kopaju, snalaze se, čine sve što mogu, a onda se uzdaju u Boga. Neki od nas skoro da ne izlaze iz džamije, ali nikako da se pokrenu i urade ono što mogu, iskoriste resurse koje im je Uzvišeni darovao.

Ajvaz-dedo odlazi 40 jutara do stijene klanjati sabah i moliti Boga za pomoć. Nama je teško otići do džamije, a kamoli šta više. Nekima je teško uopšte se i probuditi se na rani sabah.

Ali zato otići u Prusac jednom godišnje i tražiti čarobno kamenje i magične vode, to može. E Bošnjo, Bošnjo...
Nema, bolan, svetog kamenja i svete vode. Ustvari ima, nalaze se u Mekki i zovu se Crni kamen i Zemzem voda. A to što mi idemo štemati tvrdu prusačku stijenu, i tegljimo dvolitre vode nazad kućama, ima više štete nego koristi. Puno više.

Uzmimo pouke iz priče o Ajvaz-dedi. Valjat' će nam u svakom trenutku života. RAD, UPORNOST, USTRAJNOST, VJERA, STRPLJENJE, NADA I MOLITVA.