Neki dan, popodne, uz kafu, raspravljala sam se sa ChatGPI-jem.

I napiše on meni:

"Ti si već žena koja želiš da postaneš"

U tom trenutku, iskreno, osjećala sam se kao da me neko ošamario!

AHA efekat!

Nakon te rečenice, ja sam toliko bila šokirana, zbunjena, a opet nekako sam osjetila i olakšanje. Zato što sam cijelog života ganjala neku “novu verziju sebe”, “neku bolju verziju sebe”.

A zaboravila sam zastati, spakovati sve ono najbolje do sad, sve ono na šta sam ponosna i biti svjesna sebe i svoje vrijednosti!

U toj rečenici je, dakle, stalo mojih 30 godina života:

Ti si već žena koja želiš da postaneš

Ovo ne znači da neću više težiti ka "boljoj verziji sebe"

Dakle, to što sam sad ta žena, ne znači da ću prestati da imam planove, ideje, da ću prestati težiti ka boljem.

Već, ustvari, znači da više neću umanjivati i zanemarivati sve što sam postigla do sad!

Niti biti nezadovoljna sobom, ni svim svojim verzijama!

Naprimjer, dugo vremena sam sebe zamišljala sa hidžabom, a danas sam ta osoba i trebam biti ponosna na sebe!

Ili recimo, kada je u pitanju učenje i napredovanje u učenju Kur’ana. Nije savršeno, nisam ni započela ni završila hifz, ali ja sam na tom putu, ja sam bolja verzija sebe nego prije!

Dakle, prigrliti sve ono do sad, a onda iz te energije i zadovoljstva sobom nastaviti dalje!

Zahvaliti se Allahu na svim ostvarenim dovama, dok dovimo za još više, za još bolje.

Jer ja sam već žena koja želim da postanem!

Zato danas ponovo pitam sebe (a i tebe):

Šta je to što si prije htjela da imaš, uradiš ili postigneš, a danas si sve to ostvarila?
Dodat ću još i: Šta je ono na čemu si zahvalna Allahu?

Jer ti si već žena koja želiš da postaneš, samo to trebaš u sebi pronaći...