Kada ćemo istinski početi shvatati težinu, preciznost i dubinu darovanja Islama nama, Bošnjacima?
Često blagodati uzimamo zdravo za gotovo, ne razmišljajući o statističkoj i duhovnoj vjerovatnoći našeg postojanja u vjeri. Danas pišemo o procentima, o sudbini i o tome kolike su zapravo šanse bile da Allah s.w.t, iz Svoje neizmjerne mudrosti, odabere baš tebe da budeš nosilac istine.
Biti počašćen Islamom i svjetlom tevhida, a uz to nositi identitet Bošnjaka, predstavlja izuzetnu privilegiju koje većina našeg naroda, nažalost, nije u potpunosti svjesna. Da ste se rodili u nekoj od arapskih zemalja ili u dubinama Afrike, postojala bi ogromna vjerovatnoća da ćete, samim biološkim rođenjem i društvenim automatizmom, postati dio islamske porodice i okruženja. Tamo je Islam ambijent, vazduh koji se udiše bez prevelikog otpora okoline. Međutim, roditi se ovdje, u srcu Evrope, na kontinentu gdje apsolutnu većinu čini kršćansko stanovništvo i gdje su sekularni trendovi najizraženiji, nosi posebnu težinu, ali i neprocjenjivu vrijednost.
Da bismo to predočili egzaktnim brojkama i razumjeli razmjere tog odabira, šansa da se rodite baš u Bosni i Hercegovini i pritom budete počašćeni svjetlom Islama iznosi svega 0,18%. Kada tu brojku stavite u kontekst globalne populacije i rasporeda muslimana u svijetu, shvatite da niste tu slučajno. To je dar koji zahtijeva duboku, svakodnevnu zahvalnost, ali i ogroman emanet-odgovornost.
Ne smijemo sebi dozvoliti taj luksuz da pripadamo tako specifičnom, malom i odabranom procentu, a da istovremeno ignorišemo zakone i naređenja Gospodara svih svjetova. Kada počnemo razmišljati na ovaj način i kada stvari posmatramo kroz duhovnu prizmu, shvatit ćemo koliko smo zapravo voljeni. Allah nas je odabrao među milionima drugih Evropljana da baš mi, na ovom tlu, nosimo baklju Islama i čuvamo granicu tevhida.
Nakon naše domovine, krenete li dalje putem Evrope, ambijent se korjenito mijenja. Nigdje se više ne čuju ezani na onaj način na koji smo navikli – da sa desetina munara u tvom gradu odzvanja poziv na namaz, prodirući u svaku mahalu i podsjećajući na vječnost. U ostatku Evrope više nemate slobodan dan za svoje bajrame, već ste primorani prilagođavati se praznicima koji se često temelje na konceptima suprotnim tevhidu. Bosna je ostala ona posljednja stanica na zapadu gdje je musliman prepoznatljiv, gdje je njegova vjera u svojoj suštini najčišća i najponosnija, uprkos svim pritiscima. Izvan tih granica, biti musliman često znači nositi teret tuđih etiketa, dok se ovdje to smatra ponosom i naslijeđem.
Moramo se konačno probuditi. Moramo biti istinski zahvalni na onome što nam je naš Gospodar poklonio bez ikakve naše prethodne zasluge. Ne smijemo vjeru shvatati olako, kao usputni običaj, niti se prema njoj odnositi bezosjećajno. Naša vjera nije samo tradicija, ona je naš opstanak.
Hvala Allahu, ova zemlja i ovaj narod su prošli kroz nezamisliva iskušenja. Historijski gledano, sve je bilo podređeno tome da nestanemo, baš kao što su tokom historije nestajale mnoge muslimanske zajednice u drugim dijelovima Evrope. Ali, uprkos svim planovima, nisu uspjeli. Tvoj Gospodar voli tebe i voli ovu šehidsku zemlju, natopljenu krvlju onih koji su dali živote da bi ti danas imao priliku reći "Šehadet". To je jasan dokaz da si poseban. Ako si se rodio u Bosni i Hercegovini i dato ti je znanje o Islamu, ti si jedan od onih 0,18 procenata koje Allah, sigurno, neizmjerno voli. Ne dozvoli da ta ljubav ostane neuzvraćena. Iskoristi priliku koja ti je data.
Allahu a'lem.
