Aristotel unatoč tome što je produkt Platonove filozofije on je svojim realizmom Platonu bio dopuna i suprotnost Platonu. Za razliku Platona i njegove ideje države, koji je posmatrao kako državu dovesti do ideala, on nije htio da bude kao Platon. Aristotel je teoriju države osnovao na najobimnijem objektivnom i sistematskom proučavanju historijski datih državnih oblika. Za stvaranje idealne države, Aristotel se okrenuo istraživanju šta koju državu kvari, a šta je to čini boljom, sve u cilju dolaženja do odgovora kojim primjerom se treba voditi. Navodi politiku važniju od etike: "ako je dobro dostojno da ga voli i čovjek pojedinac, još je lakše i božanstvenije ako to čini koji narod ili država." Aristotel navodi primjer roba i vlasnika uz opravdanje da postoje ljudi koji su pokorniji od drugih, ovaj vid primjera daje kroz porodicu, koja unatoč malog priznanja istoga, zastupljena je bila sve do nedavno, prije dolaska liberarnih načina gledanja na porodicu, ne isključujem da je taj vid porodice još uvijek prisutan, ako sagledamo sve ovo kritike na izjavu su razumljive zbog konteksta, ali također Aristotel je više težio realizmu i davao primjere kroz posmatranje, te možemo zaključiti da je njegovo mišljenje postignuto shodno primjerima porodica koje su tada bile zastupljene. Aristotel je upravo zbog istih razloga, kritika i ljudske nezainteresovanosti da objasni uistinu od čega se nešto sastoji, digao ruke od proučavanja oblika vrijednosti. Ljudi koji su živjeli i još žive, u ljudskoj nejednakosti nisu htjeli da Aristotel otkrije od čega se sastoji jednakost: svi radovi izraženi kao jednak ljudski rad = kao i radovi jednake vrijednosti. Aristotel odstupa od Platonove teorije države, svjesnost da jedinstvenost prelazi u monotonoiju, a ne sinfoniju, razlika koju je Aristotel u teoriji države tu napravio je veoma bitna opaska, shvatanje da iako ljudi pripadaju određenoj državi, potpuno podvrgavanje i apsolutni autoritet nije efikasan za dobru državu ,ljudi imaju svoje razlike i razne obime poslova, te jedinstvenost nije ostvariva na dobar način. On je smatrao da svako može doprinijeti zajednici svojim sposobnostima, te da je taj način više uređena. Aristotelova ideja države stoji kao mnogo prihvatljivija država i izvodljivija nego Platonova, jedan od razloga je njegova sklonost prema realizmu za razliku od Platonove države u kojoj sam se složila samo sa jednom stvari, ovdje se slažem sa većinom, ali važno istaći ne svim djelovima.