Nestanak sumnje. Bitan dio života. Mnoge stvari se gomilaju dok godine prolaze, često tiho, kao da sva borba je uzalud i nevidljiva, kao da sav trud nije bio koristan. Ali upravo taj jasniji pogled koji imaš u datom momentu, pogled kojim gledamo sebe i druge, kao da je upravo on ta iskra koja rasvijetljava da godine predanog rada, truda dovele su te pred tebe, boljeg tebe. Pitanja su dobila najednom odgovore, pa je samim time put ispred tebe mnogo lakši. Naravno nestajanje sumnje ne obećava da neće biti uspona i padova, ali obećava neki unutarnji mir koji je tu i kada se sa strane gleda- sve bezizlazno.
Danas znamo da je to upravo svjetlost. Danas znamo da su to sitne stvari, banalnosti svakodnevnice na koje smo nekad kroz odrastanje zaboravili koliko su važne jer u jednom momentu, odlučili smo da se zauzimamo za pitanja " odraslih"! Kako ćemo, kada ćemo, šta ćemo? ali u predubokom tonu ozbiljnosti sa ogromnom dozom straha od samoga života, sa sumnjom da mu nismo dorasli. Ima tu i raznoraznih briga koje nismo mi birali, ali to je samo kao. Sve skupa navedeno je prava verzija sumnje,ali sam siguran da je samo jedan momenat dovoljan, kada dopustimo sebi da opet budemo dijete ili ako ništa, barem da ga ova odrasla verzija sebe zaštiti, kako bi se zajedno sjetili, koliko je prošlo puta da nam je sve bilo bezizlazno, ali da smo tu i dalje i da smo sve preživjeli.
Tako će vjerovatno biti i dalje, ali sumnja mora i ako ostane dio našeg života, da bude ona ponizna prema jasnosti cjelokupne sreće koju gajimo već od rođenja.
Nekad smo mogli, pa vjerujem da ćemo opet smoći snage, unatoč globalnim krizama morala, ratovima i ko zna kojim devijacijama po pitanju humanosti- voljeti, bez overthinkinga u naše odluke kao i onog što nam se dešava kao vanjski faktor. Smoći snage biti zaista ljudi unatoč svemu što nam se desilo i što će se desiti, biti bez sumnje- prisutni za sebe ali i za druge na ovom putovanju- vjerujte u vozača- nema pouzdanijeg!