Prije nego krenem, zamolio bih tipične balkanske komentatore da me zaobiđu i da me puste na miru.

Uvijek me privlačilo katoličanstvo, još od malih nogu.
Religija ima dušu, ima ono nešto.
Da se razumijemo, islam je moja religija i završio sam medresu.
Uvijek mi se sviđao izgled crkve, unutrašnjost iste i koliko ti ljudi drže do religije.
Doduše, rođendan mi je oko Božića pa me uvijek obraduje ukrašen grad i advent.

Rođen sam kao musliman i živim tu religiju.
A saznao sam i da potičem iz Hrvatske i da su moji preci bili katolici.
I osobno ne volim prepirke koja religija je bolja i koja je ispravnija, svi vjerujemo i to je bitno.
Zar nam svima cilj nije raj ili džennet?
I toliko mi se sviđa pričati sa Ivanom i Natašom o našim religijama da bi došli do zaključka da smo svi ljudi.
Toliko puno sličnosti u našim religijama, toliko puno ljepote u istim.
Izgled Franjevačke crkve u Mostaru me je uvijek privlačio, a pogotovo njena unutrašnjost.
Uvijek sam volio zvuk ezana i crkvenih zvona u istom momentu, jer uvijek podsjeća na nešto lijepo poput povratka Bogu.

Kao što mi imamo rođendan Poslanika, razne mevlude, Hidžretsku novu godinu koja nas vraća Bogu, kod katolika mi se sviđalo što uvijek imaju neke praznike.
Hoću reći da mi se sviđa što kod obje religije postoje blagdani koji nas vraćaju Bogu.