Suvremeni čovjek je suočen sa mnogobrojnim izazovima i dilemama. Utjecaj aktuelnoga življenja, a prije svega prihvatanje konzumerske svijesti koja je obilježena agresivnim materijalizmom, vidljivi su u svim segmentima čovjekovoga života. O tome je moguće govoriti iz nekoliko pozicija, no, sa islamsko-teološkoga aspekta jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija temeljna posljedica takvoga života, manifestira se u slabljenju tradicionalnih religijskih obrazaca, krizi religioznosti te u zanemarivanju tradicionalne religijske prakse.

Srž bivstvovanja suvremenoga čovjeka se manifestira kroz permanentnu, nekontroliranu i nezasitnu borbu za postizanjem što većega bogatstva i društvenoga utjecaja, putem čega ostvaruje svoje snažnije pozicioniranje u društvu.

Po svojoj prirodi čovjek nastoji razvijati svoj društveni utjecaj, što i povijest bilježi, ali za razliku od nekadašnjega, današnji čovjek koristi sve moguće raspoložive resurse i tehničko-tehnološka dostignuća kako bi svoj društveni položaj što više povećao i dodatno učvrstio. U toj nemilosrdnoj borbi, lišenoj svakoga osjećaja za duhovno, čovjek se udaljava od primarnih osobina i vrijednosti koje su mu kao Božija blagodat darovane.

U odnosu prema duhovnosti čovjeka, poseban, negativan utjecaj, predstavlja čovjekova prenaglašena želja za postizanjem što većega probitka. Neće se pogriješiti u konstataciji da je duhovnost suvremenoga čovjeka u znatnom "materijalizirana", u smislu da suvremeni čovjek nastoji svoju duhovnost nadomjestiti materijalnim dobrima.

Kao posljedica njegovih aktivnosti u cilju uvećavanja svojega ovosvjetskoga probitka, primjećujemo kako je suvremeni čovjek u potrazi za novim takozvanim "light" oblicima duhovnosti, putem kojih nastoji nadomjestiti nedostatak one istinske - primordijalne duhovnosti za kojom permanentno traga. Spomenuti oblici tzv. "instant-duhovnosti", suvremenome čovjeku će biti ponuđeni kroz razvoj New age-a koji je posljedica gubljenja čovjekove tradicionalne i autentične duhovnosti. Kroz tekst koji slijedi, želimo ukratko izložiti jedan fenomen koji je izuzeno prisutan u svijetu, ali na temelju istraživanja, isto tako i u Bosni i Hercegovini.

Naime, kao što smo već naglasili, uslijed sveprisutnije čovjekove borbe za postizanje što većeg društvenoga utjecaja, bogatstva, pri čemu ne preza za bilo kojim resursom u tome nastojanju, najveća posljedica se odrazila na njegovu duhovnost, koja se, uvjetno kazano, materijalizarala, imajući u vidu da čovjek svoju duhovnost nastoji nadomjestiti materijalnim dobrima.

U tom smislu, a uslijed prirodne potrebe za duhovnošću, suvremeni čovjek će nastojati kroz tzv. "instant-duhovnost" nadomjestiti nedostatak istinske, primordijalne duhovnosti.

New age će, stoga, ponuditi najpodesniji oblik spomenute duhovnosti, a sam razvoj New agea jeste posljedica gubljenja čovjekove tradicionalne i autentične duhovnosti.

Zašto pišemo o ovome fenomenu? Odgovor na ovo pitanje se nalazi, prije svega, u činjenici da se, zbog njezine atraktivnosti (NM), u posljednje vrijeme, konstantno povećava broj sljedbenika. Nova misao, naime, protežira ulogu čovjekovih misli u realiziranju punoga potencijala ljudskoga života te insistira na tome da stanje čovjekovih misli direktno utječe na profiliranje kvaliteta njegovoga života.

Nova misao je fenomen koji je u BiH, ali i zemljama naše bliže regije, poprilično nepoznat i neistražen. Na temelju radova koji obrađuju taj fenomen, uočava se da je nastao krajem 18. i početkom 19 stoljeća, na području SAD. Ovaj fenomen predstavlja jedno od učenja koje je nastalo unutar moderne ezoterijske tradicije, a koje je razvijano na teorijama Antona Mesmera.

Definiciju fenomena Nove misli, među prvima, su ponudili članovi Bostonskoga kluba, a sam fenomen se temelji na specifičnim religijskim i metafizičkim pretpostavkama.

Poteškoće u nastojanju preciznoga određenja posljedica su različitih pogleda na život te sinkretičkih elemenata koji po svojoj naravi ne dozvoljavaju uspostavljanje jasne distinkcije. Na aktualizaciju i rasprostranjenost Nove misli u velikom su doprinijeli nosioci te ideje, koju prezentiraju, prije svega, kroz svoja predavanja, potom stručne članke i knjige. Većina sljedbenika Nove misli sebe smatra pripadnicima objavljene religije - kršćanstva, iako postoje mnoge polemike o njihovoj pripadnosti Crkvi ujedinjenja, odnosno Crkvi Božanske znanosti. Nova misao, kroz sve svoje varijacije, protežira važnost misli kao mentalnoga procesa, predstavljajući ih temeljnim faktorom ostvarivanja čovjekovoga života.

Cjelokupni doživljaj svijeta jeste, doslovno, refleksija čovjekovih misli, posljedično i uzročnik čovjekovih nedaća, problema u fizičkom i duhovnome smislu, čovjekove su negativne misli. Put do promjene se nalazi u načinu i sposobnosti kontroliranja i adekvatnoga usmjerenja vlastitih misli i upravo je to razlog da se protagonisti ovoga fenomena fokusiraju na razvoj samopotencijala koji započinje uspostavom ispravne percepcije stvarnosti – tj. pozitivnim svjetonazorom.

Neki autori uočavaju genezu ovog fenomena sa 17. i 18. stoljeća, naglašavajući da se na Novu misao može posmatrati kao reakciju na sveopće nezadovoljstvo ljudi na znanstveni empirizam i religijski skepticizam, ali i krizu kulture. Sasvim sigurno, ove tvrdnje imaju snažno utemeljenje, budući da ih izravno potvrđuju sadržaji radova koja su napisali protagonisti Nove misli.

U 20. stoljeću Nova misao zadobiva nova značenje, tako da ona (Nova misao) sada čovjeku nudi konkretna rješenja za uspjeh u svim bitnim životnim poljima: zdravlju (fizičkom i psihičkom), sreći, zadovoljstvu i bogatstvu.

Za razliku od njezine početne faze, u kojoj Nova misao se iskazivala u formi novog kulturnoga i religijskoga mentaliteta sa naglašenim individualnim karakteristikama, u kasnijoj fazi se ovaj fenomen iskazuje u formi jednog sasvim prepoznatljivog ideološkoga sustava vrijednosti. Unutar Nove misli središnja pažnja posvećena je čovjeku, no, za razliku od tradicionalnih antropoloških učenja, napose muslimanskoga, ljudska osoba se razumijeva primarno kao odraz neuništive energije. Upravo kroz njeno aktualiziranje, "pravilno usmjeravanje“, čovjek bîva u mogućnosti formirati "pozitivne misli“, pomoći kojih je u stanju aktivno se odnositi prema svome okruženju i, u konačnici, njime manipulirati.

Na temelju ovoga vjerovanja, jasnije se razumijeva praktički aspekt Nove misli, tj. teorija o mogućnosti međusobnoga utjecaja energija ljudi koje, ponovno - pravilnim usmjerenjem, mogu prouzročiti izlječenje kod oboljelih osoba.

Ključni faktor za postizanje uspjeha u navedenim aspektima čovjekovoga života predstavlja razvoj duhovnog potencijala. Naime, u programima iscjeljenja, New age iscjelitelji navode da je temelj liječenja svih bolesti - upravo duhovni potencijal.

U nastojanju definiranja samoga pojma "duhovnog potencijala", koji nam je važan za razumijevanje fenomena Nove misli, možemo kazati da se radi o skrivenim, latetntnim sposobnostima i kvalitetama koje se odnose na čovjekov duh i koje su od krucijalnoga značaja u svakodnevnome nastojanju postizanja sveopćega uspjeha. Učitelji Nove misli ističu da uslijed svakodnevnih životnih situacija, stresova, bolesti, neuspjeha, mogućnost realiziranja čovjekovog duhovnoga potencijala se "troši" i da je neophodno, za normalno funkcioniranje čovjeka, regenerirati njegov duhovni potencijal. Sam potencijal uređuje čovjekova samosvijest i u procesu regeneriranja čovjekovog potencijala važno je uskladiti svoje kvalitete sa kvalitetom duhovne realnosti.

Analizirajući sami fenomen Nove misli zaključili smo da se radi o zaista atraktivnom, privlačnom i izazovnom fenomenu koji korespondira sa Weltanschauungom suvremenoga čovjeka.

Naime, uslijed vulgarnoga materijalizma koji je "okupirao" suvremenoga čovjeka, težište svih svojih aktivnosti on je usmjerio k stjecanju što više materijalnih dobara, uz stalno prisustvo hedonizma i konformizma.

U tom životnome vrtlogu, svoje duhovne potrebe nastoji nadomjestiti njihovim brzim, neopterećavajućim i relaksirajućim oblicima "instatnt-duhovnosti".

Predstavnici učenja Nove misli upravo nude "instant" i na prvi pogled izuzetno učinkovita rješenja, uspostavljanje kontrole i disciplniniranja vlastitih misli, stvaranje vlastitoga duhovnog potencijala, usmjerenje misli prema pozitivnoj percepciji stvarnosti te prividni proces individualiziranosti i stvaranja nezavisnosti o bilo kome/čemu.

Opširnije o ovoj temi čitatelje upućujemo na našu studiju: Fenomen Nove misli: povijest, učenje, praksa, i istraživanje prisutnosti učenja kod bosanskohercegovačkih muslimana: (slučaj Sanskoga Mosta).