Seksizam je tekovina patrijarhalnog društva koji se danas vidi u raznim elementima konzervativnih i neokonzervativnih narativa. On se nalazi u diskursu, u ideologiji građanskog društva, kao i u onim najsitnijim stvarima poput reklama, serija, i sadržaja na kog u opšte ne obraćamo pažnju. U kojoj mjeri i gdje ga znamo prepoznati?
Činjenica je da između muškaraca i žena postoje biološke razlike, kako u reproduktivnoj funkciji, tako i u prosječnoj fizičkoj snazi. Ali, tu negdje povlačimo crtu. Razlike u intelektualnim mogućnostima ne postoje osim u intelektualnim mogućnostima pojedinaca nezavisno od pola. Ženama se prigovara da su emotivnije, pa prema tome njihove mentalne mogućnosti nisu jednake muškarcu, ali da li ste ikada vidjeli klasičnog građanskog konzervativnog muškarca kom omiljeni fudbalski tim gubi utakmicu? Jasno je, ni ovaj prigovor nema nikakvog smisla. Tu povlačimo liniju što se tiče razlika ova dva pola.
Ali, moderni seksizam koji se tako čvrsto bori protiv jednakosti polova na jedan suptilan način rehabilituje ideju rodnih normi kojima polovi moraju pripadati. On suptilno rehabilituje ideju da su žene po prirodi nježnije, emotivnije, povučenije, zavisne, stvorene da budu majke umjesto borkinje itd., dok su muškarci razboritiji, fizički nadmoćniji, hladniji, samostalniji i agresivniji. Ovo se danas više ne nazivaju rodne norme, rodni stereotipi ili rodne uloge nego - energije. Ova konzervativna gospoda misle da ukoliko promijene jednu riječ da su promijenili i samu stvar.
O čemu je riječ? Danas imamo govor o muško-ženskim energijama. Ukoliko je muškarac povučen, tolerantan, pušta svojoj partnerici da vodi ''glavnu'' riječ, traži ravnopravno učešće u ekonomskom životu i posmatra ženu ravnu sebi onda je on u ''ženskoj'' energiji. A ukoliko je žena samostalna, radi, stvara, cijepa drva, odlazi u nabavku, popravlja auto, ukoliko je jaka, ide u teretanu itd. ona je u ''muškoj'' energiji. Ali kada pitamo zašto ove energije imaju pol i zašto žena ne može biti sve to a da ostane žena od ove gospode ne čujemo ništa osim ''To je tako priroda dala!''. Ali kako je to priroda dala kada praksa pokazuje da oba pola mogu biti i mirni i agresivni, i aktivni i pasivni, i sposobni za fizički rad i nesposobni za fizički rad, i umno jaki i nejaki, i introvertni i ekstrovertni? Da li postoji neka naučna analiza koja potvrđuje da je samo u muškoj prirodi to da npr. radi na CNC mašini, na građevinskoj skeli, kreči stan ili siječe drva, te da ukoliko žena radi isto ona izlazi iz svoje prirodne datosti?
Ukoliko je nešto po prirodi onda ono ne može drugačije postupati nego po prirodnim zakonima. Ukoliko u prirodi žene nije da miješa malter ili kosi travu ona nikada ne bi mogla podignuti lopatu isto kao što mačka ne može da upravlja motornim vozilom jer joj to njena prirodna tjelesna organizacija ne dozvoljava.
Naravno, ovo je besmislica koja se ženama prodaje pod dubokoumnu TikTok influensersku mudrost kako bi ih učinili nesposobnim za život, zavisnim od muškarca i ponovo u krizi kapitalizma kada se radnička klasa nađe pred otkazom bacili u kandže kućnog rada.
Sjetite se da je 8. mart borbeni dan radnih žena. On je počeo kao dan borbe radnica protiv kapitalističke eksploatacije, ali ova borba nije samo političko-ekonomska nego i kulturna, filozofska, ideološka ili jednom riječi - svjetonazorska.
Otuda zapamtite: sve metafizičke postavke koje ne mogu biti u praksi dokazane proizvod su ljudske, često zlonamjerne, mašte.
