Svijet se nalazi u najkritičnijem periodu od Drugog svjetskog rata. Ideje koje su omogućile zadnji svjetski rat su za svoje temelje imale histeriju, fanatizam i ekspanzionizam. Danas imamo histeriju na svim stranama svijeta. Želja za dominacijom svjetskih sila izaziva podjelu svijeta na blokove, a malog čovjeka pretvara u nekoga ko treba da štiti ideje velikog čovjeka. Različiti su motivi i inspiracije za ideje koje izazivaju fanatizam i histeriju. U Drugom svjetskom ratu ono što je izazivalo fanatizam bila je rasistička teorija tadašnjih fašističkih vođa, dok danas histeriju najviše izaziva strah od totalne dominacije, Istoka nad Zapadom, ili obrnuto Zapada nad Istokom. Gdje se taj strah ogleda u poimanju Trećeg svjetskog rata u kojem jedna politička hemisfera svijeta nestaje, ako ne i obje. Strah je opravdan, no da li je histerija opravdana?

Odnosno da li takav oblik histerije, vodi do fanatizma, fanatizma koji može biti savršeno gorivo za novi svjetski rat? Da li uopšte postoji razlika između histerije i fanatizma? Ako postoji koja je?

Vjerovatno postoji razlika između histerije i fanatizma, ali se često općedruštvena histerija izazvana patnjom, koristi i usmjerava u fanatične, ekstremne oblike ponašanja, te tako strah od prijetnje koja je realna, može biti pretvoren u oružje protiv ocrtanih meta ili neprijatelja. Mogućnost izbijanja Trećeg svjetskog rata je realna, nuklearni rat je isto tako moguć. No mora se istaknuti kako histerija i fanatično neprijateljstvo prema bilo kojoj velikoj sili na svijetu ne može izroditi ništa dobro. Tačnije, što više bude raslo neprijateljstvo i mržnja unutar društava prema bilo kojoj od velikih sila, to će, te iste sile znati bolje iskorististi u slučajevima krajnje nužde, te će opet cijeli narodi biti progutani i prožvakani u raljama historijskog pakla, gdje je malo ko uspijevao izvući pobjedu. Pobjeda Saveznika je bila pirova, koštala je preko 50 miliona života. U praksi je nemoguće pobjediti u bilo kojem ratu, isto tako u historijskom paklu, države, narodi ili pojedinci bivaju pobjednici jer su preživjeli, a ne jer su nekog porazili. Preživjeti svog neprijatelja u historiji, znači pobjediti ga. Pobjediti svog neprijatelja, u historiji znači preživjeti ga.