Znam da bez obzira koliko teško bilo da će sve jednom otići. Bilo je i lažnih ljubavi koje su otišle, bilo je i lažnih prijatelja koji su otišli. Jedina stvar koja je sve to povezivala sam ja. U konačnici sam ostao sam, bez svih njih koji su svakim danom dušu rasporavali i ubadali me iglom sitnom kao prah samo da ne primjetim. Sada više njih nema, nema ih! Nema glumljenja alfa mužijaka niti izigravanja ljubavi od koje ne znaš hoće li išta biti.

Svjestan sam da u životu moraš patiti, bilo zbog ljubavi ili zbog života. Na život se navikneš, na ljubav teško. Teško je suze liti za nekim ko je do jučer bio tu a danas ga nema. Sva ta razna prijateljstva, glumatanje alfa mužijaka i neke depresije koja "ti" je razlog da se otuđiš i ne ideš nigdje. Od kukanja na svoje probleme nemaš ništa. Izjadavanjem kod ljudi će ti biti lakše,ne nužno, ali ćeš se osjećati rasterećeno. To sam negdje naučio kao prvu lekciju.

Nakon dobrih dana uvijek dođu loši dani. Nekako, loše dane gledam kao priliku da uvidim gdje ja griješim i koje su moje slabe strane. Ne bojim se zaplakati ali se bojim reći sebi da sam to ja. Vrišteći u sebi i pričajući sa unutrašnjim glasom, shvatim gdje sam to ja zapeo. Sada vidim! U meni nije toliki problem kao u ljudima.

Nismo svi isti i ne nosimo svi iste brige sa sobom. Svako smatra da su njegove brige veće od drugih. Ja i ne baš. Smatram da čovjek u životu nema brige, samo dobre i loše dane i opcije. Poslije nekih opcija duša te boli, baš kao i dani..


Smatram da ako su moj lider i ljudi oko mene prepoznali u meni nešto, što rijetko ko jest, da nije u meni izvor požara. Predstavljanjem sante leda i toga da mnogi vide samo površinu a rijetki dno, shvatio sam da sam sve svoje brige gurao na dno i činio ih još jednom stepenicom ka uspjehu. Način na koji mi je predstavljena santa leda je potpuno drugačiji i nekako se uklapa u moj spektar i vremeplov svih prijašnjih godina. Zahvaljujući njoj sada sebe vidim, drugačije gledam svijet i svoje okruženje.

No, zapravo dobio sam u životu mnogo više od onog igranja alfa mužijaka, glumljenja depresije u sastavu sa anime igricama i lažnih ljubavi što su me gledale kao ništa. Dobio sam u životu pravu sliku ljudi. Dobio sam džekpot. Moj džekpot je zamijenio sve to. Od Aljoše i njegovog pravog prijateljstva do ljubavi od strane sestara - Džejle i Dalile. Čovječe, dobio sam svoju Santu Leda koju mi je Nataša pokazala! Dobio sam Natašu koja mi je pokazala da mogu i kada ne mogu, da vrijedim više iako sam mislio da ne vrijedim. Nataša i njena Santa Leda će mi ostati u sjećanju za cijeli život.

Baš kao što Dino Merlin reče " Sretno ti bilo vilo, sve ti se pozlatilo". U tim se stihovima i pronalazim. Većinom zbog nje, zbog koje ni dan danas ne ide, ma koliko god bilo sreće. Ne može se iz ove kože, džaba je.