Rečenica koju ljudi izgovaraju uz osmijeh, kao šalu. A zapravo su mali test inteligencije. Ko se nasmije – prošao je. Ko se uvrijedi – pogodilo ga je. Ko krene objašnjavati – tu već ima materijala za cijelu studiju slučaja.

Naravno, pričamo o vikendu. Uvijek pričamo o vikendu. O tom svetom prostoru između petka u 15:01h i nedjelje navečer kad te uhvati blaga panika, jer si opet potrošio vrijeme kao sitniš iz džepa – ni ne znaš gdje je nestalo.

Ljudi ne pate od manjka vremena. Pate od manjka sadržaja u tom vremenu.

Vikendi su postali produžetak umora, a ne odmor. Ljudi prespavaju subotu, provedu nedjelju skrolajući tuđe živote i onda u ponedjeljak kažu kako “nisu stigli ništa”.

Nisu stigli – šta?

Da žive malo konkretnije od pukog postojanja?

U suštini, nije problem koliko imaš. Problem je šta radiš s tim.

To važi za vikend. I za odnose. I za rečenice koje ostanu nedorečene. I za ljude koji dođu, pa prođu, jer nisi znao šta s njima kad su već tu.

Ljudi imaju naviku da stalno čekaju “duže”, “bolje”, “više”. Kao da će ih količina spasiti od vlastite praznine. Kao da će dva slobodna dana učiniti ono što za jedan nisu uspjeli – ako ga provedeš isto..

Neće.

Možeš imati cijeli produženi vikend i opet ostati kratak za sebe. A možeš imati jedno popodne i iskoristiti ga tako da ti ostane u tijelu, ne samo u galeriji telefona.

Ali za to treba malo hrabrosti. Malo iskrenosti prema sebi. I malo manje bježanja u “nije sad pravi trenutak”.

Jer, ruku na srce – nije problem vikend.
Problem je što mnogi ne znaju šta bi sa sobom kad napokon imaju vremena.

Pa ga troše. Razvlače. Ubijaju. I onda se čude što im ništa ne raste iz tog tla.

Zato, sljedeći put kad čuješ tu rečenicu – nemoj se samo nasmijati.

Zapitaj se, ako nije važna dužina, šta ti zapravo radiš s onim što ti je dato?

Zato, slobodno “iskoristi” vikend..

Objavi ga. Uljepšaj ga. Upakuj ga.

Samo nemoj da te iznenadi kad, uprkos svemu, ostane prazan. 🩷