Dobar dan, dragi čitaoci, i dobrodošli u još jedno izdanje serijala Noble Voices.

Danas vam donosimo intervju koji odiše ljudskošću, borbom i neizmjernom ljubavlju. Naša sagovornica je Emina Softić, žena velikog srca koja je otvorila udruženje ,,Sreća za sve" ,siguran prostor, utočište i drugačiji svijet za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom.

Emina je, vođena srcem i vizijom ravnopravnijeg društva, stvorila je kutak u kojem se svako dijete osjeća viđeno, prihvaćeno i voljeno.

U ovom intervjuu pričamo o njenom putu, snazi da mijenja stvari iz temelja, i o onome što je naučila dok je gradila nešto što mnogima danas znači sve.

Ostanite s nama, jer danas govorimo s osobom koja ne samo da priča o promjenama, već ih svakodnevno i živi.

-Za početak, možete li nam reći ko je Emina Softić? Kako biste sebe predstavili ljudima koji prvi put čuju za Vas?

,,Emina Softić je žena koja nikad nije povjerovala da zlo može da pobjedi dobro, žena koja vjeruje da su dobrota i jednostavnost zaboravljeni ključevi sreće u svakodnevnom životu."


-Šta Vas je lično motivisalo da osnujete udruženje „Sreća za sve“ i posvetite svoj život djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom?

,,Rođenje mog sina, borba za njegov život, i na kraju njegov odlazak koji je imao za poslijedicu tešku depresiju, je razlog što postoji naša velika porodica ,,Sreća za sve." Uz adekvatnu stručnu pomoć i vjeru u Boga imala sam uvjerenje koje danas živim da se moj Emin rodio da bi mene napravio boljom osobom, i ostavio me da pružim ljubav onima koji je najviše trebaju i najviše cijene."

-Kada se osvrnete na svoj dosadašnji put, koji trenutak Vam je bio najemotivniji, a koji najizazovniji?

,,Najemotivniji trenutak mi je kada sam odmah nakon osnivanja udruženja upoznala jednog posebnog dječaka koji je zove Emin, kao moj sin rahmetli, i onda sam sebi rekla da mi je Bog poslao ljubav u drugom obliku. Najteži trenutak je svaki put kada neko naše dijete ide na operaciju, i bol te djece i tih roditelja me podsjeti na najveći strah koji ledi krv u žilama."

-Kako izgleda jedan Vaš prosječan dan? Koliko je teško balansirati između posla, emocija i privatnog života u ovako osjetljivoj oblasti?

,,Vrlo dinamično , stresno i emotivno.
Ja ovom poslu ne pristupam kao neko ko ima radno vrijeme, tako da privatni život zna da ispašta, mogu da kažem da sam nakon šest godina tek naučila da pravim balans izmedju posla i privatnog života jer sam u ovo ušla sa srcem i neko ko bol tih roditelja i te djece može da osjeti."

-Ko Vam je najveća podrška u svemu što radite i koliko Vam takva podrška znači?

,,Meni je Allah najveća podrška. On me nikad nije ostavio i baš zato što Mu bezuvjetno vjerujem čak i kada je bol prožimala svaki dio mog bića, ja sam znala da se iza toga krije neko skriveno dobro.
Naglasila bih naravno da su roditelji djece sa teškoćama u razvoju definitivno posebna podrška i pored njih se ja osjećam kao neko ko može i nemoguće, oni ponekad vjeruju u mene više nego i ja sama."

-Možete li nam detaljnije predstaviti rad udruženja „Sreća za sve“ ,koje sve aktivnosti sprovodite i s kojim ciljem?

,,Udruženje ,,Sreća za sve" se prije svega trudi da ujedini sve roditelje i djecu jer oni se međusobno najviše razumiju. Naše sve usluge su besplatne, od individualnih termina za djecu školske dobi, terapijsko jahanje, radno okupacione terapije na plastenicima, jer Udruženja za potrebe radne terapije ima 8 plastenika kao primjer socijalnog poduzetništva. Odlasci na izlete, ljetovanje i zimovanje, psihoterapija za roditelje djece sa teškoćama te mnoge druge aktivnosti."

-Kako danas izgleda stvarnost djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini? Koliko smo kao društvo inkluzivni, a gdje još kaskamo?

,,Svakako da ima interesa za poboljšanje uslova za ovu kategoriju u Bosni i Hercegovini ali mi kao društvo nemamo svijest o takvim porodicama, da su to heroji o kojima se šuti.
Naglasila bih da se dosta roditelja žali na nedovoljan broj asistenta u školi , teže zapošljavanje osoba sa invalidietom. Mislim da se mora više pričati o osobama sa invaliditetom u javnom mjestu i prihvatiti da i oni zaslužuju biti dio ovog društva."

-Šta biste poručili roditeljima djece s teškoćama koji se možda osjećaju izgubljeno, usamljeno ili obeshrabreno?

,, Roditeljima bih poručila da samo posebna djeca imaju posebne roditelje.
Vjerujem da smo birani da budemo uz ta posebna bića — bića koja traže više pažnje, ali i daju neizmjerno više ljubavi.

Ono najvažnije što bih željela naglasiti jeste da je stručna psihološka podrška neophodna — kako u trenutku kada se dijagnoza otkriva, tako i tokom čitavog razvoja djeteta i suočavanja sa izazovima, koji često mogu djelovati kao nepremostivi."

- Kako vidite budućnost inkluzije u našoj zemlji i šta bi, po Vama, bile ključne promjene koje bismo trebali napraviti kao zajednica?

,,Budućnost inkluzije leži u individualnom pristupu svakom djetetu sa teškoćama u razvoju.Shodno tome, njegovo okruženje treba osvijestiti i uvažavati njegove potrebe u skladu s njegovim mogućnostima.

Primjera radi, ako imate dvoje djece s autizmom, u praksi ta djeca mogu biti na potpuno različitim nivoima funkcionisanja – od niskofunkcionalnog do visokofunkcionalnog oblika autizma.
Zato je izuzetno važno da se u proces inkluzije neprestano uključuje edukacija, kako za roditelje, tako i za stručno osoblje, ali i za širu društvenu zajednicu."

-I za kraj – koju poruku ili savjet biste ostavili svim našim čitaocima, bilo da se bore za inkluziju, bilo da žele biti bolji ljudi?

,,Svaka bol, svaki gubitak, sve ono što mislimo da nam je život nepravedno servirao, može biti prekretnica iz koje se rađa bolja verzija nas samih. Jer dok nešto ne osjetimo na vlastitoj koži, teško možemo razumjeti.

Dozvolimo da nas bol slomi kako bismo na tim ruševinama sagradili sreću za sve. Koliko ljubavi dajete, toliko je možete i očekivati.

Posebno bih naglasila da je briga o mentalnom zdravlju higijena osviještenog čovjeka današnjice.

Sve što radite, započnite iskrenom namjerom – nijjetom – i Bog će uvijek podržati ono što je iskreno. U to budite sigurni. Biti dio nečije sreće nije put bez bola, ali taj bol ima smisao – on se pretvara u ljubav, samosvijest i spoznaju da smo na ovom svijetu samo prolaznici.

Odlučite da, kada odete, oni koji ostanu iza vas pamte vaša dobra djela. Sreća za sve oko vas, neka bude vas novi put.
Puno pozdrava:)"

I evo, dragi naši čitaoci, stigli smo do kraja još jedne priče koja ostaje dugo u srcu.

Zahvaljujemo se od srca Emini Softić što je s nama podijelila svoj put, svoju borbu i svoju snagu. Hvala joj što nije odustala onda kada je bilo najteže, i što svaki dan pokazuje da ljubav, posvećenost i empatija mogu promijeniti svijet – barem onaj jedne osobe, a to je već dovoljno.

Nadamo se da ste i vi, kao i mi, osjetili toplinu i dubinu ove priče. Da ste možda zastali, razmislili, osjetili.

Vidimo se ponovo sljedeće subote – s nekom novom dušom, novom pričom i novim glasom koji zaslužuje da se čuje.

Do tada, ostanite nježni prema sebi i drugima.

Vaš Noble Voices.