I polako se bliži kraj i ove godine, novembar je brzo prošao.
Ostaje želja za tim snijegom u Mostaru, valjda i to dočekamo nekada.

Novembar je bio poprilično miran za razliku od prošlih par mjeseci.
Na poslovnoj strani bilo je dosta sitnih uspona, koraka ka inicijativama i budućim radionicama koje bih trebao organizovati.
Nažalost, članak mi je dosegao velike brojke pregleda.
Zašto nažalost?
Pa zato što je povod tragičan i ne volim se hvaliti takvim "uspjesima", ako se to može tako i nazvati.
Bilo je dosta komentara od poznanika i prijatelja da mi se dive jer kao pišem hrabro, ali eto, valjda oni bolje znaju.
Fakultet, za divno čudo volim, jer se većina ocjena dobija kroz vježbe koje svi zajedno radimo.
A raja je nikad bolja, Bogu hvala.
Još jednom sam dokazao da nemam strah od javnog nastupa i da mi je to jača strana kao i sami PR dio.
Nakon tri mjeseca, i taj omladinski kulturni klub Kosta se aktivirao pa valjda bude nekakvih dešavanja i tu.

Privatna strana je stala u mjestu, a vjerujem da će decembar donijeti određene pomake.
Doduše, ponekad mi bude malo dosadno, jer nisam navikao da ne radim bar na projektima.
Ali i taj dio se polako pokreće te uskoro očekujte nešto novo od mene.

Zadnji dani novembra, bili su kiša, vjetar i poneka pahulja snijega.
Da i to doživim, majke mi.
Dane do rođendana ne odbrojavam, jer sam tu fazu više i prešao.
Slijedi meni najdraži mjesec - decembar.