"All my besties have their own besties".
Ne bih Vam htio lagati kada kažem da sam poprilično navikao na ovo.
Jednostavno, navikneš da si sebi najbolji prijatelj.
Navikneš i da ćeš slabije izlaziti, a više raditi ono što voliš.
Dosta mojih prijatelja ima svoje najbolje prijatelje, te je logično da neće u svaki odnos jednako ulagati.
Kada sam vidio odgađanje dogovorenih izlazaka, ne viđanje po dva mjeseca iako je ta osoba nonstop u gradu, ne odgovaranje na poruke po deset dana iako je nonstop online i izlazi sa drugim prijateljima - jasno mi je bilo da te osobe ne mogu zvati prijateljima.
Čak i kada se vidimo, to je zbog zajedničkih obaveza u ajseku.
Čak i kada pišemo, opet se sve vrti oko ajseka, što mi jasno govori da osim ajseka nemamo više povezanosti.
Kroz srednju i osnovnu nisam imao niti jednog prijatelja jer sam bio "druge vrste".
"Gdje će on sa nama, gle ga kakav je" - bio je glavni izgovor.
I tako, 13 godina bez pravog prijatelja i kreneš se navikavati na samoću.
Dok drugi idu na kafe, na sladolede, u crkve i džamije zajedno - ja sam učio o pojmu samoće.
Čak i danas kada navodno imam "prijatelje", situacija je slična.
Nakon proživljenih trauma i nakon raznih pogrdnih imena kroz osnovnu i srednju školu, počneš gledati na ljude drugačije.
Nema se vremena za viđanje, nema se vremena za odgovor, zaboravi se da sam pisao - ali kada treba nešto, jave se.
Onda shvatiš da osobe koje zoveš najboljim prijateljima, imaju svoje najbolje prijatelje u koje ulažu svu svoju pažnju, a da si zapravo uvijek bio i nebitan u cijeloj toj priči.
Navikneš da pričaju, da se druže sve dok njima odgovara, naravno odnosi se na ljude koji imaju bar neke prijatelje.
Navikneš i da se ne povjeravaš roditeljima jer kako god okreneš, neće razumiti.
Neće razumiti ni tvoje strahove, ni ono što voliš a i zašto ne voliš određenu stvar.
Svi samo gledaju sebe i svoju korist, i to Vam je tako.
Ni taj život nije loš.
Navikneš sebe da radiš i da ideš naprijed potpuno sam, bez ičije pomoći.
Bez ijednog prijatelja, bez ijedne iskrene podrške.
Ojačaš sebe i kreneš dalje.
Na kraju krajeva, život je jedan a onaj tko gradi vlastiti uspjeh sam u tišini, daleko dogura.
