Sjećala se svoje prve ljubavi s osmijehom na licu. Iako je to bila dječija, naivna ljubav, u sebi je nosila posebnu čar i toplinu. Bio je to period koji se pamti po iskrenosti i jednostavnosti. Njih dvoje su se poznavali odmalena, odrasli su u istom okruženju, dijelili dane igre, smijeha, ali i poneku dječiju svađu, onako bezazlenu i kratkotrajnu.

Kako su godine prolazile, putevi su im se počeli razilaziti. Svako je krenuo svojim putem, u novi grad, ka vlastitim snovima i ciljevima. Ipak, ono što je ostalo isto bilo je poštovanje. Naučili su da pravi odnosi ne moraju završiti ružno, već da se mogu sačuvati dostojanstveno, u tišini i s osmijehom.

Nikada nisu izgovorili ružnu riječ jedno o drugom, ni dok su bili mlađi, ni sada kada su odrasliji i mudriji. Kada bi se sreli na ulici, uvijek bi razmijenili nekoliko toplih riječi, onako ljudski, bez nelagode i gorčine. Neki su se možda čudili kako između njih nema zle krvi, ali ona je znala da prava osjećanja ne nestaju u lošem tonu. Ona sazriju, preobraze se u poštovanje i zahvalnost za ono što je bilo.

Danas, svako gradi svoj život u drugom gradu, ali sa sviješću da se neke uspomene ne brišu. Ne zato što ih ne možeš pustiti, već zato što su bile dovoljno čiste da ih vrijedi sačuvati.

Zato, cijenite takve osobe i takve ljubavi. U vremenu kada su iskrenost i poštovanje postali rijetkost, upravo one priče koje ostanu čiste, bez gorčine, vrijedi nositi sa sobom.