Empatične osobe imaju sposobnost da se postave u situaciju druge osobe, vrlo dobro razumiju šta drugi osjećaju... Empatične osobe jako teško postavljaju granice u odnosima, dobri su slušaoci i savjetnici, razmišljaju o osjećanjima drugih ljudi i uvijek ih uvažavaju, uvijek su blage prema drugima...

Vrste empatije

• Afektivna empatija- najuobičajeniji oblik empatije. Ova vrsta empatije označava sposobnost suosjećanja sa drugom osobom. Na primjer- osoba koju mnogo volite ima problema, pa se onda i Vi osjećate kao da ste u problemu i ne možete prestati razmišljati o tome.

• Somatska empatija predstavlja vrstu fizičke reakcije na situaciju iz okruženja. Na primjer, osoba iz Vašeg okruženja plače pa onda i Vi počnete plakati ili osjećate mučninu, nelagodu...

• Kognitivna empatija -sposobnost razumijevanja mentalnog stanja druge osobe

Da li postoje ljudi bez ematije?

Da , postoje apatični ljudi. Apatija se može još nazvati i ravnodušnost, utučenost, poremećaj afektivnosti... Apatija može nastati i kao posljedica šizofrenije, depresije... Ako poznajete neku apatičnu osobu, sigurno ste primijetili kako nema dovoljno energije, kako joj je sve teško, kako joj ništa nije zanimljivo... Apatična osoba ne pokazuje interesovanje ni prema čemu, jednostavno je nije briga.

Međutim, biti apatična osoba ne znači biti loša osoba , jednostavno uzrok apatije može biti medicinsko stanje. Apatija je često simptom ili posljedica šizofrenije, moždanog udara, Parkinsonove bolesti, bipolarnog poremećaja, iscrpljenosti, deprivacije spavanja, umora, loše prehrane...

Srećom, apatija se može izliječiti. Najčešći način liječenja jeste psihoterapija- kognitivno bihejvioralna terapija. Apatična osoba mora izraziti volju i želju da nešto promijeni u svom životu i u načinu na koji se odnosi prema sebi i prema svojoj okolini. Dakle, ako imate simptome apatije - to NE ZNAČI da ste loša i hladna osoba, već možda imate neki zdravstveni problem koji je uzrokuje.

Šta je pretjerana empatija?

Empatija jeste izrazito pozitivna i poželjna osobina, ali ni u čemu u životu ne treba pretjerivati pa tako ni u empatiji. Ljudi koji imaju višak empatije mogu osjećati anksioznost, tugu i depresiju zbog tuđih osjećaja. Na primjer, osoba koju mnogo volite je ostala bez posla i sada Vi danima razmišljate o tome, plačete, razmišljate o tome kako se ta osoba osjeća, gledate stvari iz njene perspektive, ne možete spavati, najradije biste se ponudili da izdržavate tu osobu. Ukoliko imate previše empatije, vrlo Vam je teško da razlikujete svoje probleme i tuđe, svije emocije i emocije nastale zbog nevolje drugih ljudi. Višak empatije se može javiti ako radite sa žrtvama nasilja, ako ste doktor koji radi sa bolesnom djecom, ako ste socijalni radnik... Jednostavno, kada vidite ili čujete nešto potresno, osjećanja Vas toliko preplave da ne znate kako funkcionisati ostatak dana ili sedmice. Ova osobina je dobra za ljude iz Vašeg okruženja jer znaju da uvijek mogu računati na Vas i na Vašu pomoć, ali pretjeranom empatijom samo sebi škodite. Nažalost, neki ljudi iz Vašeg okruženja mogu iskoristiti činjenicu da imate previše empatije, te će stalno očekivati da Vi rješavate njihove probleme, da im pomažete...

Hipersenzibilnost i empatija

Empatične osobe, ili osobe sa pretjeranom empatijom su vrlo često hipersenzibilne. Hipersenzibilnost jeste pretjerana osjetljivost. Hipersenzibilna osoba drugačije doživljava promjene u svom okruženju, te su čula dodira, okusa, mirisa, sluha i vida dosta izraženija kod ovih osoba. Na primjer, hipersenzibilna osoba dosta drugačije podnosi glasnu muziku, esetetska iskustva, negativno raspoloženje ljudi iz okoline utiče na nju... Hipersenzibilna osoba osjeća emocije drugih ljudi pa je to glavna poveznica između hipersenzibilnosti i viška empatije. Djeca od najranije dobi svog života mogu biti hipersenzibilna te su jako stidljiva, mirna i tiha. Nije rijetkost da hipersenzibilna osoba razvije anksioznost, depresiju, hronični umor, migrene, pa čak i hroničnu bol.

Da li znate šta je to Weltshmerz?

Weltschmerz je izraz kog je uveo njemački književnik Jean Paul Richter. Ovaj pojam se prvi put spominje krajem 19. i početkom 20. vijeka. Weltschmerz opisuje kolektivni osjećaj žalosti i bespomoćnosti kod mladih ljudi. Dakle, mladi ljudi u ovom periodu su teško podnosili zlo i nepravdu u svijetu u kom su živjeli, te su bili potrešeni činjenicom da ne mogu promijeniti svijet u kom žive. Ovaj fenomen je obilježio cijelu jednu generaciju, a ljudi koji se nisu mogli izboriti sa bolom i tugom su nažalost bili podložni autodestrukciji i suicidalnim mislima. Mladi su svoja osjećanja opisivali kao bol koja nema ni početak ni kraj, razočarenje, bezizlaznost... Weltschmerz jeste ustvari pretjerana empatija- osjećaj da mi moramo promijeniti svijet, pomoći svakoj osobi na ovom svijetu koja pati... Na sreću, danas postoje metode kojim se ovo stanje ublažava, "liječi" i drži pod kontrolom.

Kako držati višak empatije pod kontrolom?

• Naučite da postavite jasne granice sa ljudima iz svog okruženja

• Shvatite da problemi drugih ljudi nisu Vaši problemi i da ne možete "na sve strane"

• Fokusirajte se na sebe i na svoje emocije i osjećaje

• Shvatite da nikome ništa ne dugujete i da niste u obavezi da rješavate sve probleme ovog svijeta!

Zaključak

Iako je empatija jako dobra i poželjna osobina, morate znati da je potrebno balansirati. Uredu je da se brinete, da se isplačete, ali nemojte dozvoliti da poplava emocija preuzme kontolu nad Vašim životom. Normalno je da želite pomoći osobi koju jako volite i do koje Vam je stalo, ali morate biti svjesni da smo mi svi sami odgovorni za svoj život. Naravno, nemojte nikada biti sebični, već samo uradite ono što je u Vašoj moći. Na primjer, ako je Vaš prijatelj spletom okolnosti ostao bez posla, onda mu možete ponuditi novčanu pomoć, ali to ne znači da trebate "izdržavati tu osobu" i konstantno finansirati, već shvatite da ste uradili ono što je u Vašoj moći i nakon toga postavite jasnu granicu. Ne postoji osoba koja se ne potrese kada vidi tužne prizore iz ratom zahvaćenih zemalja, područja zahvaćenim prirodnim nepogodama... Na sve nas to jako loše utiče i onda osjećamo "svjetsku bol" i bespomoćnost nad svim tim užasnim događajima. Nažalost, mi tu ne možemo mnogo toga promijeniti, ali na nama je da uradimo onoliko koliko je u našoj moći, na primjer – skupljanje novca, hrane, higijenskih proizvoda i slanje donacija ljudima koji su pogođeni tim nevoljama, bolestima, ratovima... Dakle, mi trebamo da uradimo ono što je u našoj moći jer nažalost, nemamo čarobni štapić kojim bi zaustavili sva zla koja se dešavaju u svijetu u kom živimo. Vi uradite ono što možete, te se fokusirajte na stvari u životu koje možete kontolisati. Uvažavajte svoja osjećanja, isplačite se, smijte se, krećite se, probajte misliti o pozitivnim stvarima koje Vas okružuju te ostanite optimistični prema životu i nadajte se promjenama! Svakako, sjetite se da ste posebni jer se svojom toplinom i dobrotom ističete u ovom hladnom i beskrupuloznom svijetu.