Gen Z i mlađe generacije imaju ogroman otpor prema izražavanju i pokazivanju emocija u javnosti.
Indoktrinirani su do te mjere da im takvo
ponašanje izaziva osjećaj krindža i onda
godinama potiskuju emocije i svoju autentičnost, čak i kada im je zaista nešto impresivno, oni ostanu ravnodušni da ne bi izgubili auru u tom momentu.
Ili jednostavno rečeno da ne bi bili odbačeni od društva pa čak i ismijani.

Lično nemam taj strah od iskazivanja emocija u javnosti.
Prije sam imao i donekle mi je jasno odakle je on proizilazio.
Razlog toga je bio prijatelj koji je jednostavno pratio Andrew Tate-a, te valjda zbog straha od gubitka prijatelja nisam htio javno iskazivati emocije.
No danas mladi, naročito gen z, sputava svoje emocije i potiskuje ih do krajnosti.
Zamislite da Vam je drago, a Vi to ne možete pokazati jer ste isprogramirani da je to loše.
Odbacit će Vas ili ćete biti ismijani.

Zamislite da svoju anksioznost morate potiskivati jer ste isprogramirani da je to bolest slabića, da ste automatski označeni u društvu.
Ako nam je sada stanje ovakvo, zaista me je strah što nam budućnost nosi.