U drevnom Japanu, Kaizen je predstavljao filozofiju stalnog i postepenog poboljšavanja kroz sitne korake. Kod samuraja se ogledala u disciplini i ponavljanju jednog udarca mačem više puta kako bi se usavršio do kraja.

Kaizen predstavlja savršenstvo u savršenstvu. Umijeće ponavljanja jedne te iste scene više puta po danu kako bi bila savršena.

Od kako znam za Raf Camoru, znam i za njegovu metodu Kaizen-a. Upravo kroz nju, riješava se straha od bine, nastupa i sebe usavršava u svakom koraku. Sposobnost da se jedan refren ponovi više puta kako bi se doveo do savršenstva. Sposobnost napraviti više pjesama na jednom beat-u kako bi se dovela ista do savršenstva.

Kaizen nije samo tehnika već i sposobnost da se nešto konstantno radi uz kratke pauze, kako bi se sve dovelo do savršenstva ili kako bi osoba bila savršena u određenom aspektu života.

Kaizen tehniku koristim i sam svakodnevno. U njoj pronalazim svoj mir u nemiru. U njoj vidim svoju savršenu verziju koju negdje tamo zamišljam. Sebe improve-ati za makar 1% svakog dana u bilo kom aspektu. Da li ustati ranije, izaći iz zone komfora ili možda scenski nastup? Svejedno je, kaizen je tu svakodnevno.
Bez obzira na udaljenost, ipak bi se od samuraja moglo mnogo toga naučiti.