Anatomija - nauka koja proučava građu i strukturu živih bića te kako su njihovi dijelovi povezani i funkcionalno usklađeni.
Narodski rečeno, u našem slučaju anatomija proučava mehanizme ljudskog tijela koje stoje iza prijetnje(a).

Prijetnja se definiše kao izražena namjera da se nekom nanese šteta ili strah, bilo riječima ili djelima.
Ona može biti fizička, psihološka ili simbolička a u suštini predstavlja pokušaj kontrole nad drugom osobom kroz izazivanje osjećaja nesigurnosti.

Svjedoci smo napada na novinare, žurnaliste, urednike i sve one koji imaju moć da guraju vijesti u javni prostor.
Prijetnja nužno ne mora biti samo politički pritisak ili zastrašivanje, prijetnja i zahvata psihičko stanje počinitelja.
Da li je prijetnja posljednja linija obrane, te ko ju zapravo koristi i u kakvoj situaciji?


Empirijski aspekti prijetnje
Postoje istraživanja koja pokazuju da prijetnje, zastrašivanja i kontinuirana izloženost agresivnom ponašanju kod novinara doprinosi ozbiljnim psihičkim posljedicama, što implicira i da osobe koje prijete imaju potencijalno prepoznatljive mehanizme samih prijetnji.
Naprimjer studija o novinarima u Iranu pokazuje da je 61,4 % iskusilo zastrašivanje i da su simptomi posttraumatskog stresa, depresije i drugih poremećaja značajno viši kod onih koji su bili prijetnjama pogođeni.

Studija „Journalists and PTSD” od National Center for PTSD govori da izloženost prijetnjama i životnoj opasnosti kod novinara “može predstavljati rizik” za psihičko zdravlje.
To nam svakako pokazuje da prijetnja nije samo simbolički čin, nego ima psihološku težinu za obje strane, onoga ko prijeti i onoga kome je prijetnja upućena.
Dakle, prijetnja je sama po sebi, sa psihološke strane, mač sa dvije oštrice.
Sa svake strane mača, ostaju posljedice i razlozi iskazivanja prijetnje.

U današnje vrijeme, pogotovo u Bosni i Hercegovini, svjedoci smo pritiska i zastrašivanja brojnih novinara.
Na Plenumu novinara, čuli smo i praktične priče kolega Avde Avdića i Dragana Bursaća.
Pritisci nastaju zbog političkih stavova, neugodnih informacija ili jednostavno kako bi se ugušila sloboda govora.
Novinari su često izloženi linču, kako političkom tako i sigurnosnom, gdje postoji samo jedan cilj - ukloniti novinara, samim tim ukloniti i istinu.
Izvršitelji prijetnji često su srodnici političke persone a nekada je potpuno druga strana upitanju kako bi se navukla šteta suparnicima.

SLAPP tužbe su česte, te daju osjećaj superiornosti onom ko je pokrenuo cijeli postupak.
Novinari u takvim situacijama djeluju bespomoćno, jer se cijeli proces razvuče na nekoliko godina.

Psihološki profil prijetnje
Osoba koja prijeti, često reaguje iz osjećaja moći, kontrole, straha ili ugroženosti - forenzička psihijatrija to može vidjeti i kao djelimično rizik ponašanja gdje se prijetnja koristi kao sredstvo.
Fudbalski rečeno, kada napad postane najbolja obrana.

Kako forenzička psihologija kaže, kod prijetnji se često pojavljuju prepoznatljivi elementi poput : impulzivnosti, nedostatka empatije, percepcije novinara kao neprijatelja, konflikt vlast vs informacija, a ponekad i trauma ili agresivno iskustvo.
U osnovi prijetnje, leži strah od gubitka moći, uticaja ili poštovanja.