U prirodi postoji jedan tihi paradoks koji rijetko primjećujemo. Jedan mali komarac ima drskost kakvu nema gotovo nijedna velika životinja. On bez ikakvog straha napada čovjeka. Ne mari za veličinu protivnika, za posljedice, niti za opasnost. Sleti na lice, na ruku, na vrat, i uzme šta želi. Paradoks je u tome što mu gotovo ništa ne možemo. Mašemo rukama, branimo se, ali često nas ipak ubode.

Sada zamislimo suprotnu sliku. Životinja poput slona, ogromna i snažna, mogla bi čovjeka ukloniti jednim pokretom. Kada bi imala drskost komarca, svijet bi bio zastrašujuće mjesto za život. Gradovi bi bili opasni, putevi nesigurni, a blizina prirode stalna prijetnja, ali slon nema tu vrstu drskosti. Naprotiv, on je jedna od rijetkih životinja koju čovjek može čak na neki način i pripitomiti. Može mu staviti uzde oko vrata i voditi ga gdje želi. Ono biće koje je fizički mnogo jače od nas pokazuje iznenađujuću mirnoću i uzdržanost.

Priroda kao da otkriva jednu duboku zakonitost života. Oni koji imaju stvarnu moć često nemaju potrebu da je stalno pokazuju, a oni koji bi mogli najviše da učine štete često su upravo oni koji je najmanje traže. S druge strane, mala bića, poput komarca, djeluju gotovo bez zadrške. Njihova snaga nije u veličini nego u upornosti i bezobzirnosti. Kada ovu sliku prenesemo na ljudski svijet, ona postaje još jasnija.

I među ljudima postoje „komarci“. To su oni koji stalno bodu, provociraju, ulaze u tuđi prostor i traže sukob. Oni često nemaju stvarnu moć, ali imaju nevjerovatnu drskost. I postoje „slonovi“. Ljudi koji imaju snagu, znanje ili autoritet, ali nemaju potrebu da svakoga napadaju niti da stalno dokazuju svoju nadmoć.

Psihologija bi rekla da je drskost često znak unutrašnje nesigurnosti. Kada čovjek nema duboku stabilnost u sebi, on pokušava to nadoknaditi agresijom, provokacijom i stalnim sukobom. Duhovna tradicija ide još dalje. U knjizi Časnoj se spominje komarac kao primjer kroz koji se može pokazati da i najmanja stvorenja nose poruku za one koji razmišljaju. Možda je samo jedna od tih poruka upravo i ova: svijet opstaje zato što velika bića nemaju drskost malih. Jer da snaga dobije bezobzirnost, ravnoteža bi nestala.

Možda je jedna od najvećih ljudskih vrlina upravo ono što vidimo kod slona, snaga koja se suzdržava. Snaga koja može, ali ne mora. Snaga koja zna da prava veličina nije u tome koliko možeš učiniti, nego u tome koliko si spreman da se uzdržiš, a to je lekcija koju nam, ponekad, otkrije i jedan mali komarac.