Vlastito iskustvo, preneseno u članak.
Dugo vremena sam mislio da ne mogu neke stvari, uspjeh mi je bio nepoznanica.
"Prijatelj" iz djetinjstva je bio ključna tačka svega.
Barem sam mislio da smo prijatelji.
Nakon prekida prijateljstva, shvatio sam da je upravo on bila karta koja me je kočila dalje.
U moru svega, njegov ego je dominirao.
"Ja, ja i samo ja. Niko bolji od mene nema."
Čak i podatak da je dugovani novac ostavio pod otirač, umjesto face to face sučeljavanja, pokazao mi je da je pogodilo njegov ego.
Nije ni čudo, Andrew Tate i ostali bolesnici koje je gledao, uticali su na njega.
Mjesta za slabosti nije bilo a mentalni problemi su samo znak da si lud i da imaš problem sa glavom.
Moje potrebe su stavljane po strani, a podrška koja mi je trebala - nisam je dobio.
I tako, od divnog prijateljstva od 7 godina, rastavili smo se prošle godine...
